Na današnji dan, 13. veljače 2014., deset je godina od kad je u dvorani Filodrammatice premijerno izvedena monodrama „Kurva” temeljena na knjizi „Kad je žena kurva/Kad je muškarac peder” Vedrane Rudan, kolekciji kolumni koje je Rudan objavljivala u Nacionalu.
Realiziranu u produkciji HNK Ivan pl. Zajc, predstavu je režirao Zijah Sokolović, ujedno i dramaturg teksta, a izvela prvakinja Hrvatske drame riječkoga HNK, Olivera Baljak.
Monodrama je strukturirana kao intimna ispovijest 60-godišnje žene koja otvoreno dijeli svoje životne izazove, odnose s roditeljima, suprugom i djecom. Kroz njezino promišljanje o društvenim pojavama, predstava istražuje širu temu potrebe za promjenom i nezadovoljstva vlastitim životom.
Olivera Baljak tada je rekla da je, tijekom rada sa Sokolovićem na predstavi, nastojala iz lika odstraniti sve vlastite osobine ali da je, s vremenom, pronašla bliskost s tim likom, utvrdila sličnost problema i životnih iskustava s kojima se zajedno suočavaju.
Monolozi autorice suočene s privatnim temama, uklopljenim u dublji društveni kontekst. Velika psovačica bez dlake na jeziku, kakvom se Rudan percipira u javnosti, ovdje će vrlo transparento iskazati i vlastite slabe točke i progovoriti o strahu od starenja, bolesti i smrti ili se razotkriti kao brižna majka koja diže kredit za svoju kćerku, dakle otkriti kako su grubost i vulgarnost (i) rezultat ranjivosti na koju ni ona nije imuna.
Jagna Pogačnik u svojoj recenziji knjige „Kad je žena kurva/Kad je muškarac peder”
U objavi Kad je žena kurva, kad je muškarac peder na blogu Vedrane Rudan Rudan je rekla:
„Kad sam pisala knjigu prema kojoj su uprizorene dvije kazališne predstave, jedna u Ljubljani, druga u Rijeci igra već godinama, nadala sam da knjiga neće dugo držati vodu. Bilo mi je nezamislivo da će jedna od tema knjige, mislim na abortus, biti „vruća“ i 2020. I tada i danas mislim isto. Abortus jest ubojstvo, ali u krajnjoj nuždi.
I tada sam mislila isto što i danas mislim. Abortus je ženski očaj, ženska tuga, ženska tragedija, ženska patnja, ženska odluka kad si stavljena pred zid, ženska tema nad temama o kojoj muškarci nikad ne bi smjeli govoriti. Oni o abortusu ne znaju ništa. Oni o abortusu nikad ništa znati neće!
Da, žao mi je da priče, i „muške“ i „ženske“, drže vodu. Istovremeno mi je beskrajno drago da je ova knjiga opet u knjižarama.
A kad je žena kurva?
Žena je kurva kad…
Žena je kurva kad dobije prvu menstruaciju, dok je ne dobije, ona je samo buduća kurva.
Žena je kurva kad uvečer sama uđe u bar, kad u dva popodne sama uđe u restoran, kad ujutro sama uđe u kafić. Da nije kurva, ne bi ulazila u muške prostore bez pratnje, njeno samo tijelo jasna je poruka, meni treba kurac.
A kad je muškarac peder?
Peder je svaki muškarac koji ne misli da je svaka žena kurva.
Peder je onaj muškarac koji vodi djecu u vrtić, a ona je ostala doma, lakira nokte, pijucka kavu.
Peder zna uključiti perilicu za rublje, onu za suđe, zna upotrijebiti peglu i promijeniti pelene.
Kad peder jednom u sto godina gleda utakmicu a njihovi zabiju gol, on ne trpa u svoju šaku svoja jaja i svoj kurac i ne nudi ih sucu vičući, popuši mi, pederčino!
Ali to nije sve. Knjiga ima preko dvije stotine stranica. Znam da kurve i pedere neće promijeniti, ali se nadam da će možda neki „normalan“ nakon čitanja postati peder, a neka „normalna“ kurva.
Kako meni, kurvi nad kurvama, za sreću malo treba.”
Istaknuta fotografija: Vedrana Rudan / Moja Rijeka
