DVORANA MLADOSTI KAO POPRIŠTE SKANDALA

Za otprilike šest mjeseci navršit će se 40 godina od jednoga od najvećih glazbenih skandala na ovim prostorima – afere Crk’o Maršal koja je žestoko anatemizirala sarajevsko Zabranjeno pušenje, u to doba bend u strahovitom kreativnom i komercijalnom naletu nakon izvrsno prihvaćenoga prvijenca Das Ist Walter.
Zabranjeno pušenje bilo je jedan od udarnih bendova novog primitivizma, sarajevskog trenda nastaloga na temeljima radijske emisije Primus i kasnijega televizijskog showa Top lista nadrealista. Humor i izvrgavanje ruglu gluposti koja se cijedi iz svakidašnjice zajednički su nazivnici njihovoga medijskoga i glazbenog pristupa. Uz njih su popularnost stjecali Elvis J. Kurtovich & His Meteors koktelom različitih glazbenih stilova te Plavi orkestar koji je vješto amalgamirao pop-rock s narodnom glazbom. Zabranjeno pušenje u svojim je temeljima imalo rock-postulate i zajedno s još nekolicinom bendova kao što je Bombaj štampa svojim su pristupom šarmirali dobar dio jugoslavenske publike.
Nastupni album s hitovima „Zenica Blues”, „Anarhija All Over Baščaršija” ili „Šeki is on the Road Again” bio je iznimno zapažen i bendu nije bio problem u razmjerno kratkom razdoblju transformirati se iz klupske atrakcije u izvođača koji će puniti sportske dvorane. Tako su 27. studenoga 1984. došli u riječku Dvoranu mladosti.
Bio sam na tome koncertu, koji je poslije interpretiran na mnoge načine, samo zbog jednog detalja. U nekom trenutku sa zvukom je nešto zaškripalo i bend je prestao sa svirkom. Pogledavali su se, isprobavali mogu li dalje nastaviti, a frontmen benda dr. Nele Karajlić (pravim imenom Nenad Janković) obratio se publici: „Oprostite što smo stali, crk’o nam Marshall” i nakon par sekundi nadodao: „Mislim na pojačalo.” Karajlić je u tom trenutku shvatio što je provalio, četiri godine nakon smrti maršala Tita to je moglo zazvučati problematično, te se onda brzo ispravio. U tom trenutku nikome u dvorani to nije bilo neobično: Marshall je brend pojačala i očito je prestao funkcionirati.
Mnogo kasnije pojavila se teorija da je Karajlić to namjerno rekao, i to nakon zafrkancije na tonskoj probi, a pričalo se i da je to dosjetka nekoga malolitražnog punk benda koju je on svojedobno čuo pa je odlučio repetirati. Kako bilo, doneseno je drugo pojačalo, bend je najnormalnije dalje nastavio svirati, i uz bis koncert je priveo kraju.
U redakciji Vala gdje sam radio u to doba odlučili smo preskočiti izvještaj s koncerta zbog operativnog razloga: Val je bio dvotjednik i upravo smo bili zaključili broj, pa bi izvještaj u sljedećem bio zastario. No, dnevnik Novi list objavio je izvještaj. I to kakav. U njemu je pisano kako je Zabranjeno pušenje napalo tekovine revolucije, kako je posrijedi kontrarevolucionarni bend koji je napao nešto najsvetije što Jugoslaveni imaju: druga Tita koga se i dalje oplakuje.
Reakcija drugih medija bila je munjevita, svi su prenosili ono što je napisano u Novom listu i žestoko se obrušili na Zabranjeno pušenje. Gitarist Sejo Sexon (pravim imenom Davor Sučić) je izjavio:
„Dvadesetak dana kasnije je počela frka. Ispitivanja, premetačine po stanu, podvaljivanja, ali i medijski linč. Ta trauma je i našim familijama satjerala strah u kosti, a nama je nekako izgledalo da se nebo pomračilo i da je s našom karijerom gotovo. Ipak, sve se nekako završilo i danas smo tu. Sreća u nesreći je bila da su omladinske novine već tada počele biti sve neovisnije o državi pa smo tu dobili prostora. Nitko nije završio u zatvoru, ali sigurno godinu dana nigdje nismo mogli svirati. Stalno su se organizatori izvlačili na glupe fore, recimo da ne radi grijanje u hali. Zapravo, godina dana nakon toga bila je korisna. Napravili smo sjajan album, a kasnije su omladinske novine imale sve više snage, a vlast sve manje.”
Prve omladinske novine koje su reagirale bio je upravo Val. Ondje smo prezentirali cijeli slučaj kao i to da ni po čemu nismo vidjeli kako članovi grupe imaju bilo kakvu namjeru vrijeđati bilo koga i kako smo sami bili svjedoci da je pojačalo prestalo s radom. Također, zaključili smo, da je uistinu to bilo toliko provokativno, sigurno je kako bi uvijek budni i revnosti organi reda i mira, odnosno milicajci, odmah naložili organizatoru da se prekine koncert, a oni bi popričali s članovima grupe. Ne bi im bilo prvi put u Rijeci. Tako je, zapravo, jedino novinar Novog lista u punoj Dvorani mladosti vidio društveno-politički problem.
Pojavila se teorija i da je sve to napravljeno ciljano, da je iz Sarajeva naloženo novinarima pojedinih redakcija širom Jugoslavije da prate kretanje Zabranjenog pušenja i pokuša ih dezavuirati, jer su se u matičnom gradu preslobodno ponašali i tekstovima svojih pjesama udaljavali od standardne tematike vezane za ljubav, zavičaj i posvete pojedinom instrumentu.
Nakon toga, omladinski tisak u Jugoslaviji: Polet, Mladina, Iskra, Naši dani, Studentski list i ostali unisono su stali u obranu Zabranjenog pušenja objašnjavajući da su optužbe na njihov račun potpuno besmislene.
Bend je svoju frustraciju iskoristio na najbolji način: stvarajući izvrsne nove pjesme koje su se našle na drugom, dvostrukom albumu Dok čekaš sabah sa šejtanom i tako dobio novi karijerni zalet. Strasti su se u međuvremenu smirile, no bend je ta afera pratila tijekom cijele karijere. I to dvostruko: za vrijeme rata Sučić i Janković su se razišli i svaki je napravio svoju verziju Zabranjenog pušenja. Ovo koje predvodi Sejo Sexon bilo je mnogo uspješnije i dandanas nastupa i objavljuje nove materijale.
A riječka Dvorana mladosti ostaje i dalje poprištem skandala koji je, s druge strane, Zabranjenom pušenju priskrbio popularnost kakvu članovi grupe nisu mogli ni sanjati.