Grobnički kaštel posljednje je dane travnja ponovno pretvoren u mjesto susreta baštine, umjetnosti, povijesti i žive kulturne prakse. U prostoru koji sam po sebi govori slojevima prošlosti, održan je ovogodišnji Frankopanski krug, manifestacija kojom se obilježava obljetnica pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, pogubljenih 1671. godine, ali i program koji na Grobniku prirodno uvodi u Filipju, blagdan zaštitnika župe Grad Grobnik, svetih Filipa i Jakova.
Ovogodišnji program imao je još jednu važnu poveznicu, Benjine dane, posvećene Šimunu Kožičiću Benji i riječkoj glagoljaškoj tiskarskoj baštini. Upravo se na taj način Frankopanski krug nije zadržao samo na sjećanju na velika povijesna imena, nego je otvorio prostor za ono što baštinu čini živom: radionice, predavanja, izložbe, susrete, pitanja i pokušaje da se stari tragovi ponovno učine vidljivima.
Program Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine započeo je otvorenjem izložbe „Transformativna moć umjetničke prakse – Likovna pedagogija koja osnažuje i mijenja“, kojom su se predstavile studentice Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, pod mentorstvom izv. prof. dr. art. Celestine Vičević. Suvremena umjetnička i pedagoška praksa tako je na početku programa ušla u dijalog s prostorom kaštela, ali i s idejom da se baština ne čuva samo ponavljanjem, nego i stvaranjem novih odnosa prema njoj.
Dan poslije, u sklopu Benjinih dana, udruga Typeflow oživjela je stare vještine tiska i pisanja. Na replici tiskarske preše posjetitelji su mogli vidjeti kako se nekada slagalo slovo, kako se tiskalo, ali i kako se glagoljica pisala guščjim perima. Program je bio vezan uz 28. travnja 1531. godine, dan kada je biskup Šimun Kožičić Benja u Rijeci otisnuo Misal hrvatski, svoje najveće i grafički najzahtjevnije djelo.
Benjin pothvat i danas zvuči gotovo nevjerojatno. U svega šest mjeseci, između 1530. i 1531. godine, u Rijeci je otisnuo šest knjiga na hrvatskom jeziku i hrvatskom pismu, glagoljici. Bio je to u ono vrijeme izniman izdavački, kulturni i tehnički pothvat.
– Misal hrvatski je dvobojna knjiga s 512 stranica, s inicijalima, i čak bi po današnjim parametrima bio izazovan zadatak. Tada se sve slagalo ručno. Benja se pomogao dvojicom tiskara iz Italije, a koliko se zna, slova su izlivena u Veneciji. Riječka tiskara, kako ju je znao zvati, u tih je šest mjeseci bila iznimno produktivna. Mi danas pokušavamo nastaviti tu tradiciju, rekao je Dino Sefaja, predsjednik interpretacijskog centra glagoljice i tiskarstva Typeflow.
Na završnom danu programa, u četvrtak, radionica u glagoljskoj tiskari ponovno je okupila zainteresirane posjetitelje. I kada je radni dio već završavao, a preša se čistila nakon upotrebe, bilo je jasno da taj predmet nije samo muzejski rekvizit. U prostoru Grobničkog kaštela djelovao je gotovo kao da se vratio kući.
– Ovo je vjerna replika, uz neke prilagodbe vremenu i mogućnostima, jer se svi materijali više ne mogu nabaviti. Ali postupak i priča identični su onome kako se nekada radilo. Ovdje se može vidjeti kako je to izgledalo. Interes postoji, projekt se obraća mladima, djeci osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, ali u posljednje vrijeme sve više dolaze i stariji. I veseli ih, rekao je Sefaja.
Typeflow će, najavljeno je, trajno ostati na ovoj lokaciji, a već se planiraju novi programi. U jesen ih očekuje Tjedan glagoljice, sa znanstvenim skupom, radionicama, demonstracijama i izložbama.
– Prije smo bili na Akademiji, a sada smo se lijepo uklopili u Kaštel. Reklo bi se da je ova preša sada u svom prirodnom ambijentu, dodao je Sefaja.
Između preše i glagoljskih slova, završni dan Frankopanskog kruga donio je i predavanje dr. sc. Saše Potočnjak, stručnjakinje za frankopansku baštinu s Filozofskog fakulteta u Rijeci. Nakon što je prošle godine u Grobničkom kaštelu govorila o Ani Katarini Frankopan, ovoga je puta temu proširila predavanjem „Frankopanke u hrvatskoglagoljaškoj baštini“, proizišlim iz projekta „Žene i žensko u srednjovjekovnom i ranonovovjekovnom glagoljaštvu“.
Tema nije jednostavna, niti se svodi na lako uhvatljive biografske priče. Kako je istaknuto, glas žena iz obitelji Frankopan u povijesnim je izvorima vrlo tih. O njima se često ne zna mnogo, a njihova se prisutnost ne otkriva u velikim pripovijestima, nego u tragovima: ispravama, oporukama, brevijarima, misalima, natpisima i rubnim bilješkama.
Istraživanje Frankopanki u glagoljaškoj baštini zato više nalikuje strpljivom skupljanju kamenčića nego gotovoj slici. Pitanje nije samo jesu li se služile glagoljicom, jer do danas nije pronađen cjelovit rukopis ispisan rukom neke Frankopanke, nego kako se njihova imena, uloge i tragovi pojavljuju u glagoljaškim izvorima.
U tom se kontekstu spominjala Elizabeta Frankopan, udovica kneza Bartola i majka Anža i Nikole, čija isprava iz 1461. godine svjedoči o darovanju pavlinskom samostanu sv. Jelene. Govorilo se i o Barbari Frankopan, čije se ime pojavljuje u glagoljskim zapisima, kao i o Katarini Frankopan, pripadnici modruško-ozaljske grane, sestri Stjepana i unuci Bernardina Frankopana, poznatoj i kao pokroviteljici molitvenika Raj duše Nikole Dešića.
Upravo je u tim fragmentima predavanje otvorilo zanimljiv prostor: povijest Frankopana ne čine samo knezovi, bitke, politički savezi i velike tragedije, nego i žene čiji su tragovi slabije vidljivi, ali ne i nevažni. Njihova prisutnost u glagoljaškoj baštini pokazuje koliko su kultura pisma, pobožnosti, nasljeđivanja i svakodnevnog života bile povezane s prostorom Grobnika, Trsata, Ozlja, Senja i šire frankopanske mreže.
Frankopanski krug prethodnih je dana uključio i interpretacijsku šetnju „Glagoljaštvo Grobnika“, osmišljenu kao susret s bogatom glagoljaškom baštinom kraja, grajskim biskupima i svećenicima te djelima pisanima narodnim jezikom na glagoljici. Među njima se posebno ističu Tužna slova popa Martinca, takozvana Bernardinova biblija i Molitvenik Gašpara Vnučića.
Program je na kraju zaokružen glazbom. U Grobničkom kaštelu nastupio je gitaristički kvartet KvarTete, koji čine Slađana Čolović, Petra Stojaković, Iva Bach Kundić i Tamara Katanica, profesorice gitare u zagrebačkoj Osnovnoj glazbenoj školi Ivana Zajca. Njihov koncert donio je pristupačno i raznoliko glazbeno iskustvo, od klasičnog repertoara do prepoznatljivijih suvremenih naslova, kao miran i skladan završetak višednevnog programa.
Frankopanski krug na Grobničkom kaštelu još je jednom pokazao da baština ne mora biti zatvorena u vitrine, stručne radove ili protokolarna obilježavanja. Ona može biti preša koja se pokreće pred djecom, glagoljsko slovo, ženski glas pronađen u davnoj ispravi, šetnja kroz prostor koji pamti ili koncert koji na kraju dana poveže sve ono što se riječima ne može do kraja izgovoriti.
Na Grobniku se posljednjih travanjskih dana zato nije samo obilježavala prošlost. Ona se, barem nakratko, ponovno čitala, tiskala, slušala i živjela.
Istaknutu fotografiju snimio Kristian Sirotich
#Benjini dani #Celestina Vičević #Kaštel Grobnik #Šimun Kožičić Benja
