Željezni ljudi na drvenim brodovima porazili su drvene ljude na željeznim brodovima – napisao je u brodskom dnevniku broda Erzherzog Ferdinand Maximilian admiral Wilhelm Freiherr von Tegetthoff nakon Viške bitke.
Prije više od stoljeća i pol, u 1866. godine, admiral na čelu austrougarske flote porazio je jaču i brojniju talijansku flotu. Poznato je da su se njegove posade uglavnom sastojale od mornara i časnika iz Veneta, Trsta, Istre, Kvarnera i Dalmacije.
Sam Tegetthoff je zapovijedi izdavao na venecijanskom narječju: Coss’ te par Nane, ghe la faremo? (Što misliš, Nane, hoćemo li uspjeti ?) pitao je svog kormilara. A ovaj odgovara: Ghe la faremo, sior amiraglio, ghe la faremo. (Uspjet ćemo, gospodine admirale, uspjet ćemo).
Admiralski brod Tegetthoffa, Erzherzog Ferdinand Max, udara i potapa talijansku fregatu Re d’Italia, a odmah nakon toga talijanska flota, koja ne uspijeva reagirati i iskoristiti svoju nadmoć, se povlači.
Na povratku u Pulu, brodove i posade dočekuje masa ljudi na obalama, a 27. srpnja austrijska flota pozvana je u Trst kako bi joj se odalo dužno poštovanje. Admiral je proglašen počasnim građaninom, a samo pet godina kasnije, 7. travnja 1871. admiral umire u Beču od upale pluća.
Njegova sablja (svi je nazivaju – mač), simbol njegove mornaričke sposobnosti, biva sačuvana u kristalnom ormaru u Pomorskom muzeju u Puli kao najvrjednija relikvija. U Puli ostaje do 5. studenog 1918. Italija, pobjednica u prvom svjetskom ratu, zauzima Istru, ormar je razbijen, a sablja – nestaje. Kasnije se saznalo da je jedan visoki dužnosnik talijanske ratne mornarice, pri posjetu Pomorskom muzeju u Puli, vidio sablju admirala Tegetthoffa, uz mnoge druge predmete i doslovno ih je ukrao.
Godinama kasnije, talijanski admiral u mirovini Paolo Greco Tonegutti objavljuje: „Sablja je kod mene, u mojoj kući”. No, ne samo sablja, već i svi ostali predmeti koji su ukradeni u Puli. Taj admiral danas odbija da vrati ukradene predmete.
Sljedeće 1919. godine, kako bi se izbrisali tragovi poraza u Viškoj bitci, ukraden je spomenik palima koji se nalazio na groblju u Visu. Spomenik je završio kao trofej u Pomorskoj akademiji u Livornu, a kako je na temelju bio natpis „Ai gloriosi caduti per l’Imperatore e per l’Austria nella battaglia navale di Lissa 20 luglio 1866. A devoto ricordo, i compagni d’arme“ (Slavnim palima za cara i Austriju u pomorskoj bitci kod Visa 20. srpnja 1866. Posvećeno od suboraca), trebalo je nešto promijeniti. Na vrhu natpisa dodan je napis „L’Italia vincitrice“ (Italija pobjednica), a na dnu je dodano: „ Novembre 1918.“ (studeni, 1918.)
Povodom obljetnice Viške bitke, 1999. jedan vijećnik regije Veneto postavio je pitanje zašto se spomenik, koji se sastojao od velikog temelja na kojem je bio umirući lav, ne bi postavio u Veneciji, ali nitko nije reagirao. No, zanimljiv je odgovor zapovjednika pomorske akademije u Livornu: „… ne vidim nikakvu razliku da lav bude i dalje u Livornu, a ne u Veneciji. Oba grada su u Italiji, ako se ne varam…“
Koliko znamo Hrvatska nikad nije službeno zatražila povrat ukradenih predmeta, ali ni Austrija.
Istaknuta fotograija: potonuće talijanske fregate Re d’Italia
#brod #Erzherzog Ferdinand Maximilian #mač #povijest #Viška bitka
