Gordan Jelenić, prorektor za znanost i umjetnost Sveučilišta u Rijeci, nenadano je dospio u fokus javnosti, a nakon što se ispostavilo da je upravo on „sretnik“ kojega je riječka policija privela po završetku Noćnog marša u Rijeci. Razlog privođenja bio je taj što se prof. dr. sc. Gordan Jelenić protestnim skupom šetao noseći pritom i zastavu Palestine. Bizaran incident, jer kako drugačije okarakterizirati reakciju riječke policije i privođenje čovjeka sa zastavom Palestine, u nevjerici je ostavio sve one koji su tom činu svjedočili, u nevjerici je sve to proživljavao i Gordan Jelenić, profesor Građevinskog fakulteta skupu je nazočio u društvu supruge.
– Primarna reakcija je bila iznenađenje, nije bilo niti šoka, niti osjećaja ugroženosti, te stvari su možda došle malo kasnije. Da me netko legitimira nije mi se dogodilo iz vremena kada sam svirao u rock bendu prije 45 godina i nosio dugu kosu. Kada je to sve okončalo čitava situacija postala mi je nadrealna, uz jedan golemi osjećaj gorčine. Ništa nisam napravio, nitko ni na koji način nije iskazao nezadovoljstvo zato što sam tamo bio s tom zastavom, dapače mnogi su nam prilazili, bilo im je drago vidjeti je. Osjetili su da je to podrška u nekom širem kontekstu, onako kako su organizatori i najavili skup. Reakcije su bile samo pozitivne, uostalom policija je sve vrijeme bila prisutna i nije nam prilazila, prišli su mi onda kada sam zastavu krenuo motati i spremati. I to mi se nekako čini najbizarnije od svega. Nisam političar, nisam aktivist, nisam revolucionar. Za sebe mogu reći da sam slobodnomisleći građanin koji prati događaje u svijetu, koji je zabrinut zbog događaja u svijetu i koji u onoj mjeri u kojoj misli da može dati podršku, to i čini. Ovo se sve dogodilo zbog toga što je to isprovocirala policija, a kada je to isprovocirala policija, onda je i javnost za taj događaj pokazala interes.
Privedeni ste, protiv Vas je podignut prekršajni nalog, zastava Vam je privremeno oduzeta i određena Vam je kazna od 200 eura, ali kaznu ne namjeravate platiti, već ste najavili žalbu?
– Sve ovo je bilo nepotrebno i besmisleno, a po mom mišljenju je i neutemeljeno. Namjeravam se žaliti, na to imam pravo. Mislim da itekako imam osnova za žalbu. Oko toga nemam nikakvih dvojbi. Rekli su da će zastavu vratiti i ja ih držim za riječ. Nisam im je želio ostaviti. Prema članku 26. Prekršajnog zakona isticanje zastave strane države nije dopušteno, osim ako nije pribavljeno dopuštenje. Puno je tu otvorenih pitanja, recimo što je to društveno-politička organizacija koja se tamo navodi? Društveno-politička organizacija je danas jednoznačno definiran pojam, a čini mi se da nije u opticaju od kada nema Jugoslavije. Poziv organizacija koja je društveno angažirana i koja ima svoje političke stavove, kao što je to slučaj s organizatorima ovog skupa, tretirao bih kao nekoga tko ima sve atribute društvene i političke angažirane institucije. Moje tumačenje bi bilo da sam zastavu Palestine na skupu imao s razlogom. Vidjet ćemo što će prekršajni sudac reći.
Nedugo nakon Vašeg privođenja u javnosti se pojavila fotografija ukrajinske zastave koju su na zgradu Grada Rijeke zajedničkim snagama izvjesili gradonačelnik Marko Filipović i njegova zamjenica Sandra Krpan, pojavila se i opravdana sumnja da se klasična demonstracija policijske moći ne bi dogodila da ste na Noćni marš došli s ukrajinskom zastavom.
– Upravo tako. Mnogima nam je to prošlo kroz glavu, definitivno je zaključak da se ova situacija ne bi dogodila da je u pitanju ukrajinska ili neka druga zastava, koja simbolizira državu prema kojoj naša država ima drugačiji odnos, nego prema palestinskom pitanju. I to je ono što žalosti. Ovo nije bio skup koji bi na bilo koji način morao korespondirati sa stavovima naše Vlade, ovo je bio skup osoba koje su osjećale potrebu da se okupe i da na Dan žena daju podršku prvenstveno ženama i njihovoj borbi za afirmaciju. Osim toga, organizatori su sami tražili da se izrazi solidarnost s borbom protiv okupacije u Palestini, ali i ne samo u Palestini. Potpuno bi nebitno trebalo biti da sam se pojavio s ukrajinskom, sudanskom ili afganistanskom zastavom. No, jasno je da naša Vlada ima svoj pogled na neke događaje u svijetu, teško je očekivati od jednog ovakvog skupa da će korespondirati s tim pogledima. Gledamo li iz tog rakursa, potpuno je neopravdano da se ovakve situacije tretiraju na različit način.
Žalosti i činjenica da se takav jedan slučaj dogodio baš u Rijeci.
– To je istina, to posebno žalosti sve nas koji volimo ovaj grad i smatramo ga svojim. Vjerujem da bismo voljeli u njemu vidjeti standarde uređenog društva.
No, možda se i u Rijeci vremena mijenjaju, dan nakon što ste privedeni zbog palestinske zastave nepoznat netko vandalizirao je izložbu Partizanka postavljenu na postamentima na riječkom Korzu. Što mislite o tome?
– Rijeka je kroz svoju povijest prošla kroz toliko promjena da ne možemo isključiti niti mogućnost novih promjena. Ali ne bih tu stao sam na Rijeci, događaji koji ukazuju na mogućnost promjena su u stvari događaji koji su širi i koji nas upućuju na to da mlađe generacije, za koje bismo vjerovali da će razmišljati na način koji je u skladu s onim što mi doživljavamo kao pravedan pristup društvu, tako ne razmišljaju. Trebalo bi pokušati razumjeti koji su razlozi na to utjecali i trebalo bi im pokušati doskočiti dok su još u fazi da se na njih može utjecati. U kolikoj mjeri svi mi, uključujući i nas koji radimo u visokom školstvu, u tome uspijevamo? Vidjet ćemo. Brine me to što se vremena jako brzo mijenjaju, a pitanje je koliko mi brzo možemo reagirati na te promjene. Ali to sam možda samo ja.
Koja je Vaša veza s Palestinom?
– Moja veza s Palestinom je moj interes za događaje u tom dijelu svijeta i osjećaj da se u ovom slučaju radi o jednoj užasnoj nepravdi, koja se ne rješava već gotovo osamdeset godina. Nevjerojatno mi je da je jedan narod može biti izložen takvoj tragediji koja je nastala stvaranjem jedne nove države na područjima na kojima su oni živjeli, a ta je država nastala kao pokušaj da se narod te države kompenzira za sva ona zla što su mu učinjena tijekom dvije tisuće godina povijesti, ali da se u konačnici račun za taj zločin ispostavi narodu koji u tome uopće nije sudjelovao. To mi se čini nevjerojatnom tragedijom. Upravo je skandalozno sramotan prosjek europskog stava prema palestinskom pitanju, zaista je sramotno da Europa, u kojoj je antisemitizam nastao, i koja je kriva za brojne stoljetne progone Židova koji su kulminirali nacizmom i holokaustom, koji je pak najgrozomornija manifestacija antisemitizma, u konačnici ceh za sve te zločine zločine ispostavlja nekome tko u čitavoj ovoj priči nije niti luk jeo, niti luk mirisao.
Uskoro će Vam isteći četverogodišnji mandat prorektora, kako ocjenjujete situaciju sa znanošću i umjetnošću na riječkom Sveučilištu?
– Situaciju s umjetnosti malo mi je teže komentirati, tu se moram odmah ograditi. Ne mogu reći da imam neke bitnije veze s time, osim što umjetnost volim. Kada je umjetnost u pitanju, moja se uloga uglavnom svodila na to da pružim podršku kolegama s Akademije primijenjenih umjetnosti i da ih potičem da u svojim umjetničkim nastojanjima budu što bolji. Što se znanosti tiče, tu mi je malo lakše govoriti jer time se i sam bavim. Ono što je izazov ovog posla, za razliku od sličnog posla kojega rade prodekani na fakultetima, je što si u kontaktu sa znanstvenicima iz različitih znanstvenih područja. I to je meni nevjerojatno zanimljivo i formativno. Imaš uvid u to kroz što je netko prolazio da bi formirao način razmišljanja i uistinu možeš suočiti obrasce rezoniranja kod osoba koje dolaze iz područja društvenih znanosti, tehničkih znanosti, iz područja biomedicine… Svatko je na neki način determiniran svojim obrazovnim procesom koji se ovdje manifestira, a sve to posao prorektora čini složenim, ali i zanimljivijim. Ono što se meni činilo da je ključno u razvoju znanosti, jest poticati znanstvenike da se prijavljuju na kompetitivne natječaje i da tako pokušavaju financirati svoja istraživanja. Smatrao sam da svi oni pokazatelji uspješnosti znanstvenih istraživanja koje mi pratimo u našoj strategiji, kao što je broj objavljenih znanstvenih radova, broj citata, u kojim časopisima su radovi objavljeni, koliko doktorata smo proizveli, koliko smo zaposlili mladih suradnika, imaju ishodište u jednom ključu, a to je koliko imamo kvalitetan projekt. Jednom kada imamo kvalitetan projekt, onda imamo obavezu isporučiti sve one pokazatelje o kojima sam govorio. Dakle, na jedan pojednostavljen način, stimuliranje prijavljivanja, a nakon toga sve veći broj dobivenih znanstvenih projekata, vidio sam kao generator svih tih mjerljivih pokazatelja. Naravno, to su stvari koje zahtijevaju vrijeme i zahtijevaju promjenu akademske kulture, džepovi znanstvene izvrsnosti na Sveučilištu šire se na onim mjestima na kojima i postoje. Drago mi je bilo da sam bio u poziciji to poticati i nadam se da će u svom daljnjem razvoju Sveučilište u Rijeci znanstveno jačati, odnosno da će se mjere koje smo poduzeli tijekom ovog mandata pokazati kao uspješnima, zaključio je Gordan Jelenić.
Istaknutu fotografiju Gordana Jelenića s palestinskom zastavom na Noćnom maršu snimila Sanja Prodan
#Gordan Jelenić #Noćni marš #Palestina #policija #privođenje #Sveučilište u Rijeci #zastava
