Konačno nešto moderno, potrebno, jednostavno. Post ratno, a ne poratno djelo. Lišeno ikakvih koketiranja s prošlosti, s izrazitom željom kuženja komunikacije klinaca danas i poviše – budućnosti. Lišeno nepotrebnog poetiziranja, patetiziranja, dociranja oko potresnih slika ratova s ovih prostora. I patnji likova u jeseni ili drugim i trećim mladostima života u kojima imaju potrebu prenijeti vlastite projekcije kako je nekad bilo i zašto je nekad bilo.
„Health 90“, okrenut i posvećen klincima iz budućnosti jedan je od najboljih filmova ovogodišnjeg LFF-a.
Sjajna i vrlo perceptivna pretpostavka prikaza portretnih skica klinaca na rubu alijenacija 21. stoljeća stavlja ih kao video igrica persone. Spojene i odvojene video igricama, otvara vrata šestoro igrača sandbox igre Garry`s Mod ne bi li se njome poslužili kao platformom svojevrsnog striptiza mladih junakinja i junaka. Riječ je o video igrici koja igračima omogućuje visok stupanj slobode istraživanja i interakcije sa svijetom igre na nelinearan način, zadajući prostor okruženja otvorenog svijeta s kojima igrač može komunicirati po želji, umjesto da slijedi unaprijed određeni put ili skup ciljeva.
S visokim stupnjem improvizacije u gradnji interakcije odnosa među igračima redateljica i scenaristica smješta šestero klinaca na rubovima i dokovima punoljetnosti u istu prostoriju odakle igraju odnosnu video igricu komentirajući radnje iz tipično gamerske perspektive. Ili pak reflektirajući se objašnjenjima o implikacijama igrica i njih samih iz gamerskog virtualnog svijeta u onaj realni.
Kroz sve mane, nedostatke, prednosti i dobre strane tog vida spajanja među klincima neki mali kafkijanci, potencijalni nerdovi i introverti ili tek zaljubljenici i kužeri gamerskog svijeta govore o njihovim online i offline načinima komuniciranja i promišljanja budućnosti. Uz vrlo jednostavan vizualni switch između njihovih kompjuterskih persona i chata uživo kada zajedno offline u prostoriji pričaju svoje percepcije svog danas i sutra. A sve tokom jednog dana do sumraka i noći kada se pozdravljaju do nekog slijedećeg puta.
Redateljica i scenaristica komunicira i s njima i gledateljima više nego efektno. Jednostavnošću i minimalizmom kombinira akcije klinaca iz video igre i misli klinaca iz zajedničke prostorije otkrivajući u tako malo vremena tako puno o njihovim identitetima. Dajući im prostor i platformu za dvije vrste izražavanja vlastitih osobnosti neki novi klinci u laboratoriju Građevinskog fakulteta u Rijeci otkrivaju razmišljanja o vlastitom identitetu i društvenim odnosima dok pokušavaju shvatiti što ih čini sretnima i što ih definira kroz dotičnu igru.
Dvadesetak minuta je dovoljno za plijenjenje pažnje i uvlačenje u svijet odnosnih klinaca čija se igra od zabave pokazuje sjajnim početnim stadijem i polignom za upoznavanja načina razmišljanja klinaca iz svijeta video igara. I njihovog viđenja funkcioniranja sebe u svijetu igara. I životu igara.
Otkriti kako je i jedno i drugo tek samo prilagođena igra.
9/10
#21. Liburnia Film Festival #Health 90 #Liburnia film festival #Petra Mrša
