U četvrtak, 28. kolovoza, u Galeriji Filodrammatica, otvorena je izložba „Splav koja pluta svemirom“. Za početak nove izložbene sezone, Drugo more je ugostilo umjetnički kolektiv IOCOSE (Matteo Cremonesi, Filippo Cutttica, Davide Prati i Paolo Ruffino), koji je osnovan 2006., s ciljem seciranja priča i obećanja o putovanjima u svemir, koloniziranju drugih planeta i istraživanju priča o budućnosti tehnologije te kako one djeluju na sadašnjost. SpaceX i BluOrigine najpoznatije su privatne tvrtke koje rade na komercijalizaciji putovanja u svemir, ali isto tako su i dio konglomerata NewSpace – industrijske grane i ideološkog pokreta koji je nastao u Silicijskoj dolini. Ali što kada jednom savladamo jeftine, komercijalne letove prema Mjesecu i Marsu? To je samo prvi dio priče nakon kojega slijedi prava avantura – multiplanetarni život.
„Zadnjih pet godina istražujemo o pokretu NewSpace, koji promovira kolonizaciju svemira putem privatnih kompanija. U našim video radovima htjeli smo istaknuti određene rečenice, slogane ili pojedine riječi koje se koriste u prezentaciji, i prodaji, ove tvrtke. Naime, odlučili smo presložiti, i spojiti razne slogane u „komercijalne svrhe“. Naprimjer u radu „Pokazivanje na novi planet“, napravili smo ruku Elona Muska u letu po površini Mars koja simbolizira sve njegove ideje. Popratna pjesma koja prati video rad je sačinjena od najgrandioznijih izjava i slogana koje je Musk izgovorio tijekom promocije svoje tvrtke”, izjavio je Davide Prati iz kolektiva IOCOSE.
NewSpace se predstavlja kao rješenje za prenapučenost našega jedinog planeta, nudeći rješenja koje mi nećemo doživjeti za vrijeme našeg životnog vijeka. Također, IOCOSE je primijetio kako su sva obećanja i propagandni materijal rezervirani, odnosno dostupni, vrlo malom broju privilegiranih ljudi. Između dva video rada, u sredini izložbenog prostora postavljena je instalacija „Šuplji zbor“. Instalacija je aluzija na geometrijsku strukturu kupole, kakvu smo mogli vidjeti multipliciranu u većini nastamba znanstveno fantastičnih filmova.
„Kupola kao struktura, opet je postala popularna 1950-ih, zahvaljujući Richardu Buckminsteru Fulleru. Iz ideološke perspektive postavlja nam pitanje: što može biti struktura, politika ili društvo, jer kao što vidite ona ne sadržava stupove, elemente koji se smatraju važnima u arhitekturi. Smatralo se da kupola 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća predstavlja utopijski i demokratski pogled na svijet koji se može primijeniti i na ekonomiji i inženjerstvo. U sredinu kupole smo postavili jedan mikrofon, koji svi vidite, ali ne možete mu prići, te smo tako željeli istaknuti ideju participacije u koloniziranju svemira – to je nešto što svi vidimo, ali ne možemo svi sudjelovati u tome”, rekao je Matteo Cremonesi iz kolektiva IOCOSE.
Kao što kaže poznata uvodna rečenica iz serije Star Trek: „Space the final frontier“, danas se čini kao da je svemirsko istraživanje bliže nego ikada. Privatni sektor je preuzeo inicijativu i uspostavio poslovne suradnje s državnim institucijama poput NASE – možda smo svjedoci postupne privatizacije susjednih planeta, a da nismo ni svjesni. Velika udruženja počela su propagirati teraformiranje i kolonizaciju drugih planeta, bez da ponude rješenja za očuvanje planeta na kojemu se sada nalazimo. Krajem 19. stoljeća dogodio se svojevrsni boom brodskih interkontinentalnih putovanja koja su povezala do tada nezamislive udaljenosti. Možda krajem 21. stoljeća ljudi opet sjednu u velike metalne (svemirske) brodove i otisnu se u nepoznato, samo se postavlja pitanje: tko će dobiti mjesto za putovanje?
Izložba u Filodrammatici može se pogledati do 19. rujna 2024.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
