Kad je četverogodišnji Tom Gotovac doselio u ratni Zagreb, prvi puta se susrećući s hrvatskim dijalektima i živeći u Krajiškoj ulici, roditelji su ga odveli na današnji Trg Republike Hrvatske, gdje je začeta njegova fascinacija Zdencom života Ivana Meštrovića. Golotinja mu se u tom momentu zauvijek uvukla pod kožu i obilježila njegovo cjelokupno umjetničko stvaralaštvo, a ljubav prema nekadašnjem Kazališnom, odn. Trgu maršala Tita ovjekovječena je 1997. godine performansom Prilagođavanje objektima na Trgu maršala Tita – Trg maršala Tita volim te!
Ta rana sjećanja koja su se Gotovcu usjekla u pamćenje, zajedno sa slikama Viktora Kovačića koje je doživio u Crkvi Sv. Blaža, isprepletena sa scenama golotinje prilikom zajedničkog kupanja ili ranojutarnjeg uvlačenja u krevet roditeljima, dovela su do kasnije rekonstrukcije nagosti kao normalnog ponašanja kroz Gotovčev umjetnički rad. Golotinja i odnos prema genitalijama je nešto na čemu i Crkva temelji svoju dogmu, objašnjava nam sam umjetnik u filmu Glupi Antonio predstavlja Darka Bavoljaka.
Prema Meštrovićevom urbanističkom razmišljanju, upravo ovaj javni prostor bio je treća i konačna točka osi Katedrala-Burza-Paviljon, a prenamjena tadašnjeg Doma likovnih umjetnika kralja Petra I. Velikog Oslobodioca u džamiju dolaskom nacista na vlast u Hrvatskoj na izložbi je obilježena kroz fotografije postrojavanja ustaša 1944. godine uz nacistički pozdrav pred Antom Pavelićem na istom tom mjestu na kojem je 50 godina kasnije Tomislav Gotovac, kao dio projekta Paranoia View Art, izveo svoj poznati performans Straža na Rajni. Gol, samo u svojim vječnim adidas tenisicama kao jedinom zaštitom od vrućine usijanog krova, Gotovac na vrhu paviljona gleda na istok, da bi u jednom trenutku pogledao i prema sjedištu HDZ-a.
Motivi golotinje i Krista dominiraju izložbom Ivan Meštrović i Tomislav Gotovac: Intima javnoga, otvorenom u Galeriji Arheološkog muzeja u Zagrebu. Korespondencija dvojice velikana hrvatske umjetnosti zatiče posjetitelja već na samom ulazu u galerijski prostor. Meštrovićeva skulptura Portret starca naspram Gotovčevog rada Foxy Mister, nastalog kroz objektiv Tomislava Čuveljaka, odličan je uvod u izložbu, koja svojim postavom stavlja težište na tijelo, kako onog raspetog Krista, tako i onog koje pliva u fontani ispred Meštrovićevog paviljona.
To nije prvi puta da se Gotovac odlučio za Meštrovićev paviljon kao mjesto svojih performansa. Značaj koji je pridavao ovoj lokaciji vidljiv je i iz rada iz 1991. godine, na samom početku rata. Isprva nazvan High Noon performance – Hommage to Glen Miller, a kasnije preimenovan u 14. Srpnja – Liberté, Egalité, Fraternité, jebali te (pad Bastille), performans je uključivao kruženje po krovu i izvođenje deset sklekova, spuštanje kroz izložbeni prostor tadašnjeg Muzeja revolucije i ulazak u fontanu, gdje je zaplivao. To kupanje pojasnio je kao čin krštenja, pri čemu je uzvikivao “Dolje komunizam! Živjela Hrvatska!”.
Očekivano, ovom izložbom je obuhvaćen i Gotovčev najpoznatiji performans Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!) iz 1981. godine, kad je, na petak 13., točno u podne, na zvuk gričkog topa, izašao iz haustora u Ilici 8 i uputio se u smjeru tadašnjeg Trga Republike. Uzdignutih ruku izvikivao je ‘Zagreb, volim te!’, povremeno ležao na asfaltu i ljubio ga, sve dok ga sedam minuta nakon početka performansa nije zaustavila policija.
Rad Prilagođavanje objektima na Trgu maršala Tita – Trg maršala Tita volim te! u izložbenom prostoru Galerije AMZ-a prati replika Meštrovićevog Zdenca života, kao prvobitne točke inspiracije cjelokupnog životnog i umjetničkog opusa našeg najpoznatijeg performera. U tom performansu Gotovac nije nag nego odjeven u radnički narančasti kombinezon s natpisom Howard Hawks te nosi bejzbol lopticu, poslavši time jedinstvenu posvetu slavnom redatelju, kao i referencu na vlastito filmsko stvaralaštvo. Na Meštrovićevog raspetog Krista nastavljaju se fotografije Gotovčevog raspeća, na kojima je također, iako je kritizirao Crkvu zbog prikazivanja raspetog Krista pokrivenih genitalija, i sam posegnuo za tkaninom koja ih prekriva. Ciljano uključivanje odjevnih predmeta u njegovim performansima vidljivo je u i u Maski smrti iz 1985., gdje njegovoj golotinji u prirodnom ambijentu kontrast daje dijabolična maska koja mu prekriva lice, kao i u Prošenju (Molim milodar! Hvala) iz 1980., gdje odjeven kao prosjak, dan nakon Božića, ispred kapele Ranjenog Isusa glumi prosjaka. I taj je performans rezultirao uhićenjem i oduzimanjem novca.
Meštrovićeva djela, utkana u kolektivnu memoriju grada, Gotovčevim performansima postale su točke umjetničkog dijaloga koji je u ovom postavu predstavljen na cjelovit i eksplicitan način, ne ostavljajući nimalo dvojbe o dubokoj povezanosti tih dvaju monumentalnih osobnosti, koje su ostavile veliki trag u hrvatskoj umjetnosti. Pamćenje koje prelazi u dijalog trenutka kroz javni prostor kao umjetnički subjekt zajednička je rezonanca na kojoj vibrira ovaj uistinu uspješan izložbeni projekt.
Autori izložbe Ivan Meštrović i Tomislav Gotovac: Intima javnoga su Dalibor Prančević i Barbara Vujanović, autorica likovnog postava je Ana Grgi, a grafičko oblikovanje opreme izložbe i kataloga potpisuje Ana Zubić. Izložba u Zagrebu je otvorena do 13. ožujka.
Istaknuta i ostale fotografije: Jasminka Šikić
#Atelijer Meštrović #Institut Tomislav Gotovac #Ivan Meštrović #O intimi javnoga #Tomislav Gotovac
