U petak poslijepodne u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer u Opatiji otvorena je izložba slikara Ive Kaline, priređena u povodu stote obljetnice rođenja i tridesete obljetnice smrti.
Nakon uvodnih riječi ravnatelja Festivala Opatija Ernia G. Deškovića, riječ je preuzeo autor koncepcije izložbe Ervin Dubrović, te se moglo čuti kako je za ovu sažetu retrospektivu pregledano dvjestotinjak njegovih radova iz obiteljske ostavštine, ali i desetak opatijskih privatnih zbirki, te je odabrano pedesetak radova kojima se predstavljen umjetnikov opus kroz više od pedeset godina plodnoga rada.
Gradonačelnik Opatije Fernando Kirigin prepustio je riječ Arsenu Staniću, posinku Ive Kaline kojeg možemo vidjeti prikazanog na dvije slike u postavu Šporera, koji je vidno emotivan rekao kako mu je Kalina promijenio život, te da nikad ne bih znao toliko o umjetnosti da nije bilo njega. Uz Arsena Stanića našla se i njegova kći Ira Stanić-Maruna, što je trenutak otvorenja i već blisku atmosferu učinilo još posebnijom, a po otvorenju je Ira ispričala i koju riječ više.
“Ivo kalina reklo bi se da mi je da mi je nono, ali nije zapravo nono već muž od moje voljene none Anite Baričević Kalina, koja je bila njegova posljednja supruga koju je poznavao već od 1960-ih. Ona je bila njegova velika muza, podupirala ga je u svemu što je činio, a kod nje je na kraju i zadnje slike slikao u kuhinji na stolu. Toga se jako dobro sjećam još sam bila mala curica dok je on sjedio u kuhinji i slikao svoje pastele koje je radio 90-ih. Nona je nažalost umrla 2020., iza nje smo ostali moj tata Arsen Stanić i ja kao nasljednici Kaline, skupa sa njegovom kćeri koja je u Njemačkoj, međutim kako smo mi ovdje u Opatiji ona nam je prepustila sve oko vođenja njegovog nasljedstva. Ervin Dubrović koji je kustos ova izložbe potrudio se napraviti nešto novo, nešto što još do sad nije napravljeno. Naime pitao je mnogo obitelji koje pozna bi li i oni dali svoja djela. Složio je jedan spektrum slika iz opatijskih obitelji, nije mogao sve uključiti jer ima obitelji koji imaju puno Kalininih slika, no ovdje je napravio jednu raznovrsnu zbirku slika, potrudio se da svaka obitelji koju je pitao ima bar jednu sliku u postavu, a normalno najviše ih je iz tatine i moje kolekcije. Katalog izložbe je prekrasan, baš je vesela slika na naslovnici i to mi je drago jer do sada je Kalina bio najviše poznat po apstrakcijama koje su crne, bijele, sive, smeđe, a ovo je baš jedna vesela naslovnica koja pokazuje neku njegova drugu stranu, uz apstraktnu, tamnu i žestoku stranu ova je druga ponekad zaboravljena.”
Naziv izložbe “Što je slikanje” dolazi iz Kalinina promišljanju o slikanju kao putovanju bez cilja i destinacija, te o slikanju kao vlastitoj sudbini o čemu govori i bogatstvo opusa i činjenica da je bio dio i uzrok velikih promjena u likovnoj umjetnosti u drugoj polovici 20. stoljeća u Hrvatskoj.
Ivo Kalina rođen je u Zagrebu 1925., no od svoje druge godine živi u Opatiji. Nakon osnovne školu seli u Zagreb, gdje je završava gimnaziju i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti. Tijekom studija na zagrebačkoj Akademiji i rada u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića Kalina je prolazio bitne godine umjetničkog sazrijevanja, no 1963. se zauvijek vraća u Opatiju, a brojne opatijske obitelji u svojim kućama imaju njegova djela. Više o izložbi i postavu rekao je Ervin Dubrović.
“Povod izložbe je da se prisjetimo čovjeka koji je za Opatiju važan, ima i svoju ulicu ovdje, a ove je godine stota obljetnica njegovog rođenja i trideseta obljetnica njegove smrt. Festival Opatija je pokazao interes da priredi izložbu, a u planu je i reprint knjige koja je bila objavljena u povodu pete obljetnice smrti. Pregledali smo dvjestotinjak radova iz opatijskih zbirki, izabrali pedesetak i prikazali 50 godina njegovog umjetničkog rada, dakle uspjeli smo od radova koji su sačuvani upravo ovdje u Opatiji, bez zalaženja u velike muzejske zbirke. Sakupili smo reprezentativna djela koja prezentiraju njegov rad od 50-ih godina 20. stoljeća kada je radio u duhu ondašnjih tendencija, sezanistički i donekle geometristički, pa do enformela i apstraktnog ekspresionizma, tendencija koje utječu na hrvatske slikare, a dolaze iz Pariza i New Yorka, pa sve do povratka iz Zagreba u opatiju 1963., kada slika na neki način rasterećeno. Hrvatska kritika i povjesničari moderne umjetnosti uglavnom misle da je kalina zenit svoje umetnosti dostigao u Zagrebu, ja tvrdim da je zapravo zenit dostigao u opatiji, a da su zagrebačke godine bile priprema za najbolje godine njegovoga stvaralaštva u opatiji. Tek kao zreo stvaralac s 40 i više godina on koristi ono što je naučio od svjetskih slikara i tijekom školovanja u Zagrebu, a to koristi na vrlo kreativan način neopterećeno, spontano, ne vraćajući se unazad već slikajući najbolji dio svoga opusa po kojemu se i prepoznaje Ivo kalina, a to su slike liburnijskih krajolika, primorskih kućica i ambijenata i arhitekture. Tu su i aktovi, zatim vrlo duhovite slike mačaka, pijetlova, ribica ali na način koji uvijek ima kao polazište apstraktno slikarstvo s početka njegovoga rada.”
U galeriji Šporer bit će izloženi brojni dosad nepoznati i neobjavljeni radovi, koji potvrđuju da Kalinino slikarstvo i dalje zrači svježinom, nadahnjuje i traži novo vrednovanje. Izložba pruža priliku i poznavateljima i novoj publici da se uvjere kako njegova djela nisu dio prošlosti, već i danas snažno odjekuju u suvremenom trenutku. Likovna nagrada Ivo Kalina dodjeljuje se svake dvije godine kao priznanje za iznimna postignuća na području suvremene likovne umjetnosti.
Ravnatelj Festivala Opatija Ernie G. Dešković pozvao je svih koji vole umjetnost i kulturu – “Izložba je otvorena mjesec dana, a bit će organizirana i vođenja kroz izložbu gdje će se moći nešto više reći i naučiti. Neka ljudi dođu.”
Mini retrospektiva može se pogledati do 6. srpnja, od utorka do petka od 16 do 21 sat, te subotom i nedjeljom od 10 do 21 sat, a ulaz je slobodan.
Istaknuta i ostale fotografije: Sanja Prodan
