Nakon što je porečko-pulski biskup Ivan Štironja umjetničku intervenciju Sošić proklamirao „teškim zlodjelom počinjenim na sablazan vjernika”, osam mjeseci nakon prvog javnog izlaganja koncepta u Maloj galeriji Pučkog veleučilišta u Poreču, „Članak 16.1.” izaziva žustre reakcije.
Tko je Ivori Sošić?
Rođena u Rijeci 1996., godine, Ivori upisuje Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, paralelno sudjeluje na brojnim filmskim radionicama, kada prepoznaje veliki interes za film. Nakon završetka preddiplomskog studija Komparativne književnosti upisuje studij Dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, koju napušta nakon godine i pol studija, kako navodi, zbog potrebe za interdisciplinarnim djelovanjem:
„Volim se baviti s više medija odjednom, kombinirati i pisanje i snimanje i fotografiju s teorijskim istraživanjem kao temeljem kojeg sam stekla studijem na Komparativnoj književnosti”.
Nakon prekida studija na Akademiji dramske umjetnosti, Sošić nastavlja neformalnu edukaciju na području filma. Posljednjih četiri godine aktivno se bavi ovim specifičnim područjem umjetničkog djelovanja, a njezin kratkometražni eksperimentalni film „Rođenje savršenog čovjeka” (2021., 07’ 26’’), nagrađen je prvom nagradom na izložbi Profutura u Poreču.
„’Rođenjem savršenog čovjeka’ desio se spoj teorijskog, aktivističkog i umjetničkog djelovanja, a bavila sam se fenomenom povijesti kao muškim konstruktom. Motiv Adama, ‘savršenog čovjeka’, pojavljuje se kao vizualni znak sastavljen od nekoliko rascjepkanih elemenata, a koji se kao takav ujedinjuje u subjektu koji stvara kaos, pokreće ratove i fašizam. Pritom, koristila sam dvije različite tehnike kao simboličke ilustracije muško-ženske dihotomije: korištenjem montaže u prvom dijelu flima, predstavljen je princip muškog djelovanja, dok se performativnim iskazom koji se čini manje logičnim ili shvatljivim, a kojime završava film – činom jedenja jabuke od strane protagonistice, ilustrira ženski bitak.”
Ivori Sošić dobitnica je i Rektorove nagrade za kongres „Diskurzi shizofrenije” (2020), što je ujedno i prvi interdisciplinarni kongres o shizofreniji u Hrvatskoj, a u sklopu kongresa organizirana je izložba primarno mladih umjetnica i umjetnika, odnosno studentica i studenata koji su se odazvali javnome natječaju.
„Projekt smo počele razvijati kolegica s Psihologije i ja, koje smo kod prof. Željke Matijašević slušale mnogo kolegija s područja psihoanalize, i posve se zaljubile u disciplinu, posebice teorije Jacquesa Lacana, francuskog psihoanalitičara i psihijatra. Profesorica nas je uputila na kontakte na Medicinskom fakultetu, pa smo se istima i javile, s ciljem organizacije odnosno provođenja interdisciplinarnog kongresa na kojemu bi uz studente sudjelovali i stručnjaci iz područja medicine i humanističkih znanosti. Ideja kongresa je bila baviti se shizofrenijom ne samo kao mentalnom bolešću, već i simptomom društva, koji je poprilično krivo shvaćen: osobe sa shizofrenijom, u našem su društvu ekstremno diskriminirane, a sama riječ ‘shizofrenija’ povlači isključivo negativne konotacije. Naša je ideja bila detektirati i one pozitivne aspekte shizofrenog jezika – načina na koji se on koristi u umjetnosti, načina na koji je on znanstvenicima pomogao shvatiti ljudski mozak te u konačnici, utjecati na destigmatizaciju dijagnoze kao takve. Iako se danas puno priča o mentalnom zdravlju i, nazovimo ih, blažim oblicima mentalnih poremečaja s kojima se svaka osoba koja živi u kapitalizmu u jednom trenutku neminovno mora susresti, jače dijagnoze poput shizofrenije su iznimno patologizirane. Kao svjedočanstvo tome, prikazali smo dva video rada odnosno filma posve različitih konotacija: moj rad ilustrirao je svakodnevicu tople i drage gospođe s dijagnozom shizorenije, a s druge strane, prikazan je film Arsena Ostojića ‘F20’ u kojemu je osoba sa shizofrenijom identificirana sa serijskim ubojicom.”
Koncept „Članak 16.1.”, čiji se naziv referira na članak Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena te u kojem stoji da je žena „jedini vlasnik svojeg tijela”, prvenstveno je izložen u svibnju 2023. godine u Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta u Poreču. Izložba se referirala na fenomen tzv. ‘Klečavaca’, muškaraca koji na javnim urbanim površinama, svoje ekstremne svjetonazore spram rodno uvjetovanih uloga, izražavaju javnom molitvom. Na fotografijama su prikazane naizgled nage osobe čiji su intimni dijelovi tijela, prekriveni transparentima s natpisima ‘Žalim zbog svog pobačaja‘, ‘Ljudska prava kreću kada ljudski život započne‘ ili pak ‘Prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih‘.
„Nakon što je film ‘Rođenje savršenog čovjeka’ na izložbi Profutura u Poreču 2022. nagrađen prvom nagradom, dio je nagrade uključivao i samostalnu izložbu u okviru festivala ‘Ekolo’ sljedeće godine. Tijekom jeseni 2023., diljem RH pojavljuju se ‘molitelji’ odnosno ‘klečavaci’ na javnim trgovima, koji me kao javni čin iznimno isprovocirao, posebice jer se radi i o istupima u mom rodnom gradu, u Istri koja slovi za otvorenu i tolerantnu sredinu, što se podrškom javnog prosvjedovanja ispred same bolnice, pokazalo posve suprotnim. Kao ključna tema o kojoj trenutno mogu i trebam promišljati, ovaj problem je postao temeljem mog umjetničkog, ali i akademskog istraživanja, ujedno i temom diplomskog rada. U samom početku osmišljavanja koncepta, znala sam da će on biti provokativan, na jednak način na koji je sjedenje odnosno klečanje ispred bolnice bilo provokativno, direktno oponašajući modele komunikacije na koje prvenstveno i reagiram. Upravo je intencija projekta bila reakcija onih, čije dosadašnje intervencije u javni prostor, ulaze i napadaju ujedno i intimni prostor onih građanki odnosno građana protiv čijih stavova istupaju te možda jedini način da se isti zapitaju jesu li njihove akcije zaista prihvatljive – Političko je osobno i osobno je političko.”
O reakcijama hrvatskih građanina/građanski/udruga ili inicijativa za promicanje ljudskih prava spram javnih okupljanja kao što je i sastajanje muškaraca prve subote u mjesecu, Sošić navodi sljedeće:
„U Hrvatskoj su reakcije malo reći mlake – uobičajena je praksa napraviti kontraprosvjed, na kojemu ne učestvuje velik broj ljudi, dok društvena sredina koja na isti način nije homofobna, niti rasistička niti seksistička, ostaje suzdržana: ‘dok tako što direktno ne utječe na mene, neću se miješati niti reagirati’, standard je današnjeg komformističkog društva.”
Uslijed svog aktivizma, partikularno rada „Članak 16.1.”, Ivori je do sada dobila već dvije prijave, kaznenu i prekršajnu.
„Dva mjeseca nakon izložbe u Maloj galeriji, policija me odvela na ispitivanje, pod kaznenom prijavom za tešku krađu. Naime, u istome periodu, zaista se jesu dogodile krađe u crkvama susjednih sela, što je dovelo do slutnje o povezanosti ovih radnji. Nakon ispitivanja i istraživanja, optužba je odbačena. Druga prijava, prekršajna, jest ona uslijed uznemiravanja javnog reda i mira, kao i obezvređivanja te vrijeđanja moralnih osjećaja katoličkih građana. Razlog tome jest golotinja u sakralnom prostoru, iako de facto, tijekom fotografiranja nismo bili posve nagi. Vidljivi tragovi odjeće, uklonjeni su naknadno photoshopom. Poziv na prekršajni sud još uvijek čekamo.”
Neminovno je kako će svestrana umjetnica Ivori Sošić jednakom dinamikom nastaviti djelovati na području umjetničkog aktivizma, a jedan od sljedećih projekata kojime nastavlja rad u ovoj sferi, bavit će se identitetima transrodnih i ne-binarnih osoba. Javni poziv za sudjelovanjem biti će uskoro objavljen te prenesen na stranicama Artkvarta.
Za kraj, Ivori nam poručuje da se zajednički „ohrabrimo reagirati, izgovaramo svoje stavove na glas i prisustvujemo javnim prosvjedima za ljudska prava” te na koncu, preuzmemo pojedinačnu odgovornost za zajednički probitak.
Naslovnica: Ivori Sošić, Članak 16.1., 2023., kombinirana tehnika
#16.1. #Ivori Sošić #Klečaoci #Rođenje savršenog čovjeka #umjetnički aktivizam
