Uz nazočnost brojnih uzvanika u Budimpešti je u petak, u Mađarskom muzeju ugostiteljstva i trgovine, otvorena izložba „Rigojanči – ljubav kao slatko nadahnuće“. Izložbu je otvorio Robert Torok, direktor muzeja, a nakon što su se okupljenima s nekoliko prigodnih uvodnih riječi obratili Mladen Andrlić, veleposlanik Republike Hrvatske u Mađarskoj, odnosno Vincze Mate, zamjenik ministra kulture Republike Mađarske.
Autori izložbe, koja je riječku premijeru u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja imala 2018. godine, su Tea Perinčić, kustosica muzeja, te Svetozar Nilović Tozo, voditelj muzeja Peek&Poke, autorica postava u Budimpešti bila je Vera Ružić, uz asistenciju muzejskog tehničara Dine Markovića.
– Jako sam zadovoljna. Pričam u jednini, ali vjerujem da moji kolege dijele moje mišljenje. Zadovoljna sam kako su nas kolege primili, kako su prihvatili naš projekt i kako su ga nadogradili. Mi smo 2018. godine imali otvorenje izložbe u Rijeci, nakon toga smo s Jozefom Madjarom, veleposlanikom Republike Mađarske u Hrvatskoj, dogovarali da idemo dalje, ali je izbila korona i sve skupa nas je to stopiralo. Sada smo malo obnovili te veze i uspjeli organizirati izložbu u Mađarskom muzeju ugostiteljstva i trgovine u Budimpešti, reći će Tea Perinčić po otvaranju izložbe što je izazvala popriličan interes mađarske javnosti.
Budimpeštanska priča o kolaču rigojanči ne razlikuje se previše od one riječke, budući da je ta slastica i u Mađarskoj nekako zapala u zaborav, pa će i ova priča, koju će pratiti izdavanje slikovnice baš kao što je to bio i slučaj s Rijekom, poslužiti da se probude neki stari običaji.
– Mislim da su naši domaćini ostali zatečeni činjenicom da smo se mi prvi toga sjetili jer i Mađarima je ova priča nostalgična. Vincze Mate, zamjenik ministra kulture, rekao je da kada netko spomene rigojanči on dobije Proustovski efekt madeleine kolačića, odnosno taj ga kolač podsjeća na djetinjstvo. Njima su ti kolači također pomalo zaboravljeni, danas je u Budimpešti teško pronaći slastičarnicu koja će ti ponuditi rigojanči, kada smo skupljali materijal uspjeli smo kolač pronaći u slastičarnici zaostaloj još iz doba socijalizma. Dakle, kod njih je to također izgubljena baština i svima je bilo toplo oko srca kada su čuli ovu temu, a onda posebno kada su vidjeli i izložbu. I na izložbi su imali prigode probati kolač, dodala je Tea Perinčić.
Podsjetimo, protagonisti ove priče su Janosz Jancsi Rigo, jedan od svojedobno najpoznatijih europskih violinista i drugo od jedanaestero djece iz siromašne mađarske romske obitelji iz Pakozda pokraj Szekesfehervara, te Clara Ward, bogata američka nasljednica koja je udajom za princa od Carman-Chimaya postala belgijskom princezom. Clara Ward bila je jedna od najpoznatijih žena svoga vremena, između ostalih navodno je očarala Marcela Prousta i Toulouse-Lautreca, a u romskog glazbenika zaljubila se u jednom pariškom restoranu. Legenda kaže da je upravo u tom restoranu, u čast njihove ljubavi, rođen kolač smeđi poput njegove kože i sladak poput njezine duše.
Kolač nastao u čast ove nesvakidašnje ljubavi bio je iznimno popularan u Austro-Ugarskoj, ali se nekako najviše udomaćio u Rijeci i Trstu, dok polako nije počeo padati u zaborav i nestajati.
Rigojanči – ljubav kao slatko nadahnuće u Rijeci je iznova vratila pozornost na tu slatku deliciju, a sada je na najboljem putu da se isto dogodi i u Budimpešti.
Izložba će se u Budimpešti moći pogledati do ožujka, nakon toga bi mogla preseliti u neki od mađarskih gradova koji su pokazali zanimanje, a svakako je cilj s izložbom otići u New York, na ulicama kojega je Janosz Jancsi Rigo, u bijedi i siromaštvu, skončao život 1927. godine.
