Marko Dješka rođen je 1983. u Osijeku. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer animirani film i danas se bavi pretežito stripom, režijom kratkog autorskog animiranog filma te ilustracijom. Suosnivač je studia Jadranska animacija (Adriatic Animation) sa sjedištem u Zagrebu, a koji se bavi produkcijom kratkih umjetničkih animiranih filmova. Uređuje strip-časopis Strip-PREFIKS pri udruzi Hrvatski autorski strip te OHOHOzin koji izlazi u sklopu OHOHO festivala stripa i street arta. Objavljuje autorske stripove u časopisima i fanzinima. Njegov posljednji film, animirani dokumentarac Sve te senzacije u mom trbuhu prikazan je na više od 150 svjetskih festivala i osvojio je 24 nagrade i priznanja.
Koji je bio prvi utjecaj u tvom stvaralaštvu i kada se stvorila ljubav prema stripu? Čija te tradicija stripa privukla (američka/europska/japanska)? Čiji te stil, s druge strane, inspirirao u osobnom likovnom izričaju?
Strip crtam još od predškolske dobi, precrtavajući u bilježnice scene iz omiljenih crtanih serija koje su se prikazivale na televiziji u to vrijeme, poput Ninja kornjača. To sam radio toliko često i opsesivno da su ti rituali crtanja nerijetko ulazili i u vrijeme kada sam trebao rješavati školske obaveze. Uporno precrtavanje heroja iz tog doba mi je bilo puno interesantnije od pisanja domaćih zadaća ili učenja za neke glupe predmete u kojima tada nisam vidio svrhu. Mogu reći da sam zahvaljujući takvom opsesivnom crtanju i došao do toga da me crtanje definira te da se kasnije počnem ozbiljno baviti stripom, filmom i animacijom. Prvi stilski utjecaj u smislu pronalaženja sebe u jednoj od stilskih niši je bio strip Judgment on Gotham Alana Granta i Johna Wagnera kojega je crtao Simon Bisley. Strip je to nacrtan potpuno ne-konvencionalnom tehnikom akrila i air-brusha rušeći pred sobom sve do tada uhodane strip-tehnike koje su mi bile pomalo dosadne. Pa i sama interpretacija Batmana, koji mi nikad nije bio interesantan lik, je bila osvježavajuća i drugačija. Do tog izdanja DC-a došao sam u srednjoj školi na radionici stripa „6.dimenzija” u Osijeku gdje sam provodio vrijeme s još nekoliko klinaca crtajući stripove i objavljujući ih u istoimenom DIY fanzinu. Jedan od polaznika radionice je donio taj strip, kojega je dobio od nekog rođe iz SAD-a (bilo je to vrijeme prije svima dostupnog interneta) i sjećam se da sam nakon toga kao klinac uložio goleme napore da do tog istog stripa dođem i ja, preko raznih veza i strip-dilera koji su švercali i preprodavali. Tako da mogu reći da sam time sveobuhvatno bio uronjen u američku tradiciju alternativnijeg stripa i sve ostalo me nije previše zanimalo.
Što je Strip-Prefiks projekt? Kada je nastala inicijativa i na koji su se način ostvarile suradnje? Koja je misija / vizija časopisa? Na koji se način on distribuira?
Strip-PREFIKS, časopis za kulturu i umjetnost je autorski projekt četvero ljudi: Korine Hunjak iz Rijeke, Mihaele Erceg iz Splita, Saše Paprića iz Osijeka i moje malenkosti, nastao 2021. godine. Zamisao je to utaživanja prvenstveno vlastite žeđi za kvalitetnim, full-kolor izdanjem kakva su nekoć postojala na kioscima, ali editiran na naš način, s našom vizijom kakav strip-časopis bi htjeli listati u rukama. Ujedno smo svjesni da je era časopisa koji dominiraju na kioscima prošla, te da su nam danas ciljana skupina svi ljubitelji/-ce kulture, umjetnosti, stripa te kolekcionari. Primaran fokus imamo na objave novih radova autora/ica iz Hrvatske te iz šire regije. Strip-PREFIKS služi i kao siže zbivanja na domaćoj kulturnoj sceni i sceni stripa, te kao platforma u kojoj svoje nove radove objavljuju autori/-ice skupa sa poznatim crtačima. Tako u brojevima često imamo kombinacije različitih generacija od izvrsne Ivane Geček, Antonija Filipovića, Mateja Stića pa sve do majstora poput Alekse Gajića. Vizija časopisa Strip-PREFIKS je ojačavanje scene stripa, inspiriranje i poticanje mladih stripaša i stripašica da crtaju strip i da ga objavljuju, te imati pravi časopis na svojoj polici. U Hrvatskoj dakako imamo već strip-časopisa i fanzina, poput OHOHOzina kojega također uređujem u sklopu OHOHO festivala stripa i street arta, a tu su i Komikaze, Endem, Strop, nekadašnji Q strip i mnogi drugi. Strip-PREFIKS se razlikuje po tome što smo se odlučili za malo drugačiju estetiku, naginjući na američki Heavy metal magazin, ali i dalje alternativnog pristupa. Časopis, kao i mnoga izdanja iz naklade Hrvatski autorski strip možete pronaći u strip-knjižarama te preko naših društvenih mreža.
Jedan od načina promocije je i tvoj Instagram page. Postoji li specifičan community pratitelja strip / karikaturnih sadržaja? Predstavi koncepte „six characters-fan art” / Technodrome Battle Tournament!
Instagramom sam se počeo baviti zapravo radi vlastite samodiscipline i vježbe crtanja, a feed koristim kao javni sketchbook, s time da se kod mene ne nalaze skice već gotovi radovi. Najčešće su to motivi i likovi iz pop kulture: od glazbe, filmova, stripa i tako dalje. Za vrijeme korone sam se odlučio i na korak dalje, pa sam počeo sudjelovati u različitim Instagram challengeima poput sixfanarts-a, u kojemu prepuštam svojim followerima da mi zadaju zadatak koga da nacrtam, što je ujedno izvrsna vježba crtanja različitih karaktera iz franšiza koje su inače apsolutno ne spojive. Rezultati su uvijek bili zapanjujući i duhoviti jer se na sixfanart template-u mogli vidjeti različiti likovi, nacrtani u istom stilu, koji inače nemaju veze jedan s drugim. Tako sam spontano došao i do ideje da postojeći sixfanart challenge preobrazim u vlastiti tematski sixfanart challenge. Prvi u nizu je bio „Balkan Trap Battle Championship” (BTBC) gdje sam, nakon iscrtavanja različitih trap artista sa balkanske scene po izboru followera, iste međusobno sukobio na svojim story-ima u MC-battle areni gdje su ljudi mogli glasovati koji MC je bolji. To je rezultiralo priljevom mnoštva followera na moj profil, ali i same instagram storye su na svojim profilima podijelili i mnoge trap zvijezde iz regije. Technodrome Battle Tournament je uslijedio nakon nekoliko sezona BTBC-a i bio je posvećen community-u ljubitelja franšize Ninja kornjača koja je i danas vrlo aktivna što zbog novih stripova, filmova i kolekcionarskih figura, i na tom tournamentu su se sukobljavali različiti likovi iz te franšize koje sam prethodno crtao i objavljivao.
Koja je poveznica s hrvatskom glazbenom scenom, specifično trap izvođačima? Na koji je način došlo do suradnja?
S Kuku$-om sam počeo surađivati negdje oko 2017. godine. Prvo su to bila neformalna druženja po stanovima, a zatim sam ubrzo postao i veliki fan njihove glazbe i trapa kao žanra općenito. Upravo zanesenost nečim svježim i novim me je potaknula na niz suradnji s Kuku$om u vidu izrade glazbenih spotova, naslovnica za albume, vizuala za pjesme pa i izrade Kuku$ CBD linije proizvoda za brand Garica.
U tvom je radu izvjesna vještina ilustrativnog portretiranja likova, kroz karikaturni pristup. Nameće se da vizualizaciji likova ipak prethodi njihova analiza (psihološka). Na koji način fizičke osobe pretvaraš u njihove digitalne avatare?
Mislim da do te analize dolazi spontano. U slučaju crteža članova Kuku$a, zastupljeni humor na tim ilustracijama se ipak temelji na njihovim stvarnim karakterima i na poznavanju osobina tih ljudi privatno i zato je bilo posebno zanimljivo crtati ih. Obična karikatura po narudžbi je često lišena nekih osobnih karakteristika jer crtač često ne pozna onoga čiji portret/karikaturu izrađuje po narudžbi. No, da bi stavio likove u kontekst na neku naslovnicu glazbenog albuma, poznavanje tih ljudi je bila je olakotna okolnost. Tako su često motivi rađeni za Garicu bili zbir ideja nastalih iz poznanstva, ili primjerice naslovnica za album „Glupi tejp” koja je jedna velika „glupa” šala. Primjerice, samoinicijativno sam nakeljio pizzu u obliku pentagrama smatrajući da bi Kuku$ više trebao provocirati svoje hejtere sa sotonističkim sadržajima, ili pribijanje Patuljka Zvonka na pikado, kao internu provokaciju (beef) na još jednog aktera sa scene kojega nećemo imenovati.
Reci nam nešto više o NFT projektu u suradnji s Kukus Klanom. Koliko je ilustracija u pitanju? Na kojem su market-u dostupni i na koji ih način internetski korisnik može kupiti?
Inače nemam neko posebno mišljenje o NFT-u. Kuku$ NFT projekt mi se čini zabavan, drugačiji je od većine toga što postoji na internetu samim time što se radi o deset vizuala za deset pjesama, što je znatno drugačije od beskrajnog broja generiranih motiva ili likova, s ponešto varijacija, koji inače okupiraju NFT platforme. Stoga me je interesiralo kako će to izgledati, a također mislim da nije na odmet da ovakvi kripto-trendovi, kakvo god mišljenje imali o njima, dođu i u Hrvatsku, te budu dovoljno intrigantni i zanimljivi za domaću publiku, te širu regiju. Ilustracije za svaku pojedinu pjesmu sam osmišljavao po nekom osobnom nahođenju, slušajući stare neobjavljene materijale i pokušavajući smjestiti tri lika u neke humoristične situacije. Kuku$ NFT možete vidjeti na Uptown Records platformi.
Postoji li neki tekući ili nadolazeći projekt na kojemu radiš ili kojega si dio?
Radim na više stvari i jedna od njih je crowdfunding kampanja za strip album „Crater City” kojega razvijam već neko vrijeme s američkim scenaristom Michael Ruiz-Ungerom. Radi se o „90’s vibe” znanstveno fantastičnoj teenagerskoj drami smještenoj u bizaran grad nastao u krateru meteora koji se srušio u pustinju Novog Meksika. Priča prati ‘grunge’ teenagericu Jody koja u svojoj životnoj dokolici iznenada počne razotkrivati vanzemaljsku zavjeru koja se razmotava kako prolaze dani uoči jubilarnog Crater City festivala fokusiranog na opsesivno sakupljanje preostalih dijelova raspadnutog meteorita. Do sada je urađeno 70% stripa i u svibnju započinje crowdfunding kampanja na Kickstarteru gdje će ljudi moć podržati projekt i pročitati prva dva poglavlja. Detalje o kampanji će se moći upratiti na mojim društvenim mrežama. Uz to je u pripremi i moj novi kratki animirani film u produkciji studija Jadranska animacija koji još iščekuje financiranje, te rad na kratkom stripu Crna Željka za kojega sam dobio poticaj od Ministarstva kulture.
