Doista je naporno gledati Jokera. Jer ovo je neoblikovani, bitno drugačiji lik od onih koje smo ranije upoznali, a napor gledanja dijeli s glumcem Joaquinom Phoenixom koji je utjelovio slavnog Batmanovog protivnika. Sherlock Holmes je kao arhiprotivnika imao profesora Moriartyja, Napoleona zločina, gotovo nesavladivog. Holmes je mogao opstati bez Moriartyja i to je dokazao u mnogim slučajevima, ali Moriarty bez Holmesa nikako. Joker bez Batmana je beznačajan pa i nepotreban lik, obojica imaju razloge postojanja i djelovanja kao trajno sukobljeni dvojac. Joaquin Phoenix fizički nejak, izrazito neatletski glumac, u ovom filmu je hipermršav. Izgleda kao idealni kandidat za glavnu ulogu u adaptaciji priče Umjetnik u gladovanju Franza Kafke. Svaki kralježak mu je istaknut, svako rebro izdvojeno. Gola egzistencija. Kostur bez budućnosti. Treba li gledateljima takav Joker? Treba li nam biografija Jokerova svedena na kost i kožu Arthura Flecka? Joker koji nema ni vlastiti poštanski sandučić, onaj koji koristi je na majčino ime, i sirotinjski životari, ne zaslužuje film. A dobio je dva. U prvom produciranom 2019. godine redatelj Tod Phillips i Scott Silver koji s Phillipsom supotpisuje scenarij, pokazali su Jokerova artistička nastojanja da od uličnog klauna postane stand-up komičar i nastupi u popularnom TV showu Murraya Franklina. Usporedno pratimo i Jokerove zločine. Ubio je petero ljudi plus majku koju je u bolničkoj postelji ujastučio, to jest jastukom joj pritisnuo lice i onemogućio daljnje disanje. Na kraju filma Joker je uhićen.
„Joker 2” ima neobičan i dosjetljiv uvod, kratki crtani film „Me and My Shadow”. Tu je Joker popularni estradni umjetnik koji ima nastup u koncertnoj dvorani, ali njegova sjena postane zloćudno samostalna i preuzme Jokerovu vanjštinu – purpurna odjeća i klaunovska maska, izvede nekoliko nasilnih ispada, ali i zapjeva na pozornici. Kad stigne policija sjena je ponovo privržena Jokerovu tijelu i miroljubiva. Policija nije bila besposlena, žestoko je palicama prebila Jokera. Krv prši i prekrije crvenilom cijeli ekran, a potom crveni ekran postane zastorom koji se dvostrano otvara i uvodi nas iz animirane fikcije u igranu. Mi smo u ogromnom zatvorskom hodniku s ćelijama i gledamo jutarnju zatočeničku proceduru. Prizor je vizualno obilježen sivo – modrim tonom i on će biti matrica za pretežiti dio filma. Hladno i tmurno ozračje vlada „Jokerom”.
Phillips i Silver htjeli su prikazati posve drukčijeg Jokera od prethodnih. Joker iz „Batmana” Tima Burtona zapamćen je po razuzdano živopisnoj izvedbi Jacka Nicholsona. On je ustrijelio big bossa – Jack Palance – te poduzeo prerazdiobu moći u gangsterskom carstvu. Ubija plinom smjehomor dajući žrtvama u smrtnom času posljednji grč osmjeha na lice. Taj Joker je pohlepni populistički opsjenar i kao takav u potpunosti moderan. U filmu „The Dark Night” Christophera Nolana Joker – Heath Ledger – je pak utjelovljenje zloćudnog ludila. Izraziti je sociopat koji želi temeljito uništavati i razarati. On i Batman osjećaju jedan prema drugom potajnu naklonost pa i uvažavanje. Heath Ledger ima standardnu jokersku masku, ali ona ne izgleda karnevalski groteskno, već jezivo. Kao da su oba obraza doista rasječena i pretvorena u dvije otvorene inficirane rane. Krv i kozmetika. Trulež na licu.
Phillips i i Silver nastoje rehabilitirati Jokera svedenog na malog jadnog siromašnog i frustriranog Arthura Flecka, koji povremeno nosi Jokerovu cirkusku masku. Joaquin Phoenix dobio je Oscara za ulogu Jokera u prethodnom Phillipsovom filmu. Joker kao žrtva zbog sebičnog i bešćutnog okruženja, Joker, kao Arthur Fleck s pravom na ljubav, dostojanstvo i sreću je sentimentalna podvala. Šesterostrukom ubojici te svakom čovjeku pripadajuće blagodati valja s pravom uskratiti.
Jesmo li u oba Phillipsova Jokera uopće u Gotham Cityju? Burtonov „Batman” ima izvrsnu scenografiju za vizualni i prostrani izgled Gothama. Monumentalna, totalitarna, prijeteća, bez životnih energija, estetički zavodljiva, neprirodna, dekadentna i futuristička. Anton Furst i Peter Young dobivaju zasluženo Oscara za dekor poslije industrijske noćne more. U Phillipsovim filmovima Gotham City opstoji, donekle. Toponim je spomenut nekoliko puta u TV novostima. U Jokeru 1 upoznajemo Thomasa Waynea, oca Brucea Waynea, budućeg Batmana. Joker dolazi preblizu dječaku, rukama mu zgrabi lice i rastegne usnice pa mali Bruce ima izraz silom zacerekana obličja. No Joker je pomilovan kao ubojica Bruceovih roditelja. Njih je ubio s maskom klauna netko drugi. I javni tužitelj Harvey Dent je tu. Dentu je zbog osvete podzemlja bačena kiselina u lice, pola lica mu je unakaženo, a pola isto kao prije, što će mu promijeniti nutrinu i etiku. Odluku hoće li se suzdržati ili počiniti prijestup donosi bacanjem kovanice u igri pismo/glava. Dent je dobio nadimak Two-Face i postao jedan od vodećih Batmanovih neprijatelja. Harvey Dent je nalik aseksualnom mladiću, mlitavom gimnazijskom štreberu, hotelskom potrčku: stigao vam je taksi gospodine. Mala glava, malo lice, nisko čelo, mala uska brada, taj glumčić je pažljivo probran kako bi se obezvrijedio Two-Face.
Glavni prigovor Phillipsu i Silveru vezan je za nepotrebno i nezgrapno guranje glazbenog filma, glazbene komedije, u narativne brazde „Jokera”. Radnja prvo teče u okrilju zatvorskog, a potom i sudničkog filma, ali to im nije bilo dovoljno pa je Joker morao zapjevati. Prije toga je stalno pušio cigarete i isprobavao usiljeni neradosni i nerasterečujući smijeh, što i nisu naročito zahtjevne glumačke zadaće. Zbog neuvjerljivo postavljenog ljubavnog zapleta izvest će se nekoliko glazbeno scenskih točaka koje paradoksalno umrtvljuju radnju, jer srce nije razigrano, jer noge obavljaju tek mehanički posao i drastično smanjuju interes za razvitak ljubavne veze. Vrhunac neuvjerljivosti je razorna eksplozija autobombe koja je gotovo u potpunosti srušila palaču pravde i simbolički pokopala Jokera 2. Joker je preživio eksploziju. Film ima francuski podnaslov „Folie à deux”, „Ludorije u dvoje”, je li to vezano uz Jokera i Arthura Flecka ili Jokera i djevojku Harley… sigurna je samo jedna stvar, treći nastavak nećemo gledati.
Istaknuta fotografija: prizor iz filma Joker
#Joaquin Phoenix #Joker #Kritika #recenzija #Tod Phillips
