Zmaj je najčešće prikazan kao simbol zla i demonskih težnji. On je kao čuvar skrivenog blaga, protivnik kojeg treba svladati. Na Zapadu je čuvar Zlatnog runa i Vrta Hesperida, u Kini u jednoj pripovjetci pojavljuje se kao čuvar Bisera, a u legendi o Siegfridu zmaj čuva besmrtnost. Također se poistovjećuje sa zmijom. On je i ambivalentan, jer je istodobno i vodena, kopnena životinja, ali i nebeska. Tijesno je simbolički povezan s nastajanjem kiše i groma, simbol nebeske kiše koja oplođuje zemlju. Plesovima zmaja će se polučiti kiša. Posebna je pak slika kako zmaju iz otvorene gubice izlazi lišće koje je simbol klijanja. Uz zmaja se veže i ying i yang, zmaj se nebu penje za vrijeme proljetnog ekvinocija i ruši za vrijeme jesenjeg, uz njega vežemo zmajev rep koji je u arapskom simbolizmu predstavlja mračan predjel. Znači i proljeće, nebeski blagoslov i mračno, zmijsko, sve je to zmajsko. Treba napomenuti i kako u Europi zmaj ima uglavnom negativnu ulogu, simbol je čudovišnosti, zla i mračnog, dok na Istoku, posebno u Kini, ima izrazito pozitivan predznak, a najčešće je prikazan kao reptil s rogovima, sličan zmiji ili krokodilu. Lupino je na svojim slikama crtao zmaja kao kineski simbol koji širi krakove po čitavom svijetu, i time je predvidio i zlo, koronu koja je stigla iz tog dijela svijeta.
Stephan Lupino kao vrhunski umjetnik je svjestan oba aspekta, u svojoj umjetnosti bavi se manihejskim propitivanjem dobra i zla, pa i u izboru zmaja kao skulpture on prvo stvara dobrog zmaja, a najavljuje i izradu apokaliptičnog u budućnosti. Dobri zmaj ima tradiciju u samoj Štrigovi, ali i u čitavom Međimurju. Gotovo svako mjesto ondje ima svoju inačicu zmaja Pozoja. Etnolog Vitomir Belaj ističe kako čitavo Međimurje leži na pozojima, jer obiluje prirodnim uvjetima za njegovo stanište. Pozoji su različitih oblika. Lupinov zmaj koji je inspiriran tom tradicijom bit će postavljen u botaničkom parku u Štrigovi. Prema predaji, zmaj spava ispod starog čakovečkog grada, a u Štrigovi čuva mještane od svih neprilika.
Skulptura je teška pola tone. Bio je izazov stvarati ga, pa je u pravu Andrew Hemingway kada ističe da je Lupinov rad, njegovi subjekti velikih omjera, produkt sirove energije životne sile, trijumf napora i ljepote.
Dobri zmaj ne riga vatru, njegove kandže nisu okrenute osvajački prema van nego prema tijelu, i time se također stvara dojam pitomosti. I čitava konstrukcija je valovita, izdužena, već na prvi pogled emanira radost i vedrinu. Cik cak tehnika kao da omekšava željeznog zmaja i pretvara ga u naizgled lepršavog, pa se čini kako bi ga moglo dijete samo izaditi od papira, škarama. Plošnost također pridonosi papirnatom dojmu.
Promatrajući skulpturu zmaja uočila sam da se ne bojim zmajevih prstiju nalik ljudskima, i kao da se ispod svega može osjetiti baršunasto srce. I zapravo kroz taj demijurški proces umjetničkog stvaranja zmaja, kroz zavarivanje ili švasanje povezuje se dimenzija nebeskog, zračnog s materijom.
Švasanje vjetra Kako spojiti vjetar sa željezom? Baciti zmajeve zube na zemlju, Posijati tlo tim sjemenjem, Pustiti da iz zuba narastu novi Ljudi, oni koji nose srž dobrog Na pladnju večeri. Kadmo si, Iza tvog gnijezda nastaje Zavareni metal na obroncima Duše.
Uostalom, Lupino već godinama stvara skulpture i svoj “drugi svijet” na način da reinterpretira mitske figure i donosi nov pogled na stvarnost, umjetnik kao da energijom želi emanirati kreaciju i dobro kao protutežu zlu koje nas okružuje. U tom smislu fotografija kojom se bavio nije strogo odijeljena od skulpture, jer se treća dimenzija, taktilnost nazirala u fotografskim uradcima. Sve to je iskaz jedinstvenog lupinizma u različitim oblicima. U temelju je vizija svijeta kojeg umjetnik božanski nadahnut stvara, a panteizam na kraju nalazi svoj okvir u figurama koje su simboli. Zmaj je simbol, ali može biti i znak vremena, potreba da se preobrazi materija u ono što ne pripada nikakvoj cjelini: zmaj npr. u slavenskoj mitologiji može biti polučovjek, poluživotinja, samim time opire se binarnom kodu. Stephan Lupino je u svom radu i stvarao figure koje su imale hermafroditsku prirodu, oznake oba spola, te je na taj način stvorio umjetnost u kojoj nema jasnih definicija, niti podjela. I njegova se bića/skulpture kreću između simbola i materije. Grousset tvrdi kako je zmaj simbol aktivnog i demijurškog principa, kao nebeski simbol, snaga života i objave, zmaj pljuje prvobitne vode ili jaje svijeta, te postaje slikom tvoračke Riječi. U tom smislu i zmaj u vrtu Štrigova emanira tu božansku moć, aktivni princip stvaranja i kozmogonije. I na taj način nastavlja se Lupinov fascinantan put u istraživanju, u stvaranju mitskog svijeta koji svojom snagom i energijom preobražava svijet i prije svega svijest, jer upravo kroz tu energiju početka, kao da se skulptor pojavljuje u ulozi “začinjavca” koji vjeruje u promjenu, u nadu, ali je istovremeno svjestan i apokaliptičnosti vremena u kojem živimo i koje se može transformirati upravo kroz umjetnost. U tom smislu na kraju zapisa prilažem još jednu svoju pjesmu koja je nastala potaknuta upravo kozmogonijom i slavenskom mitologijom, no prije svega radom Stephana Lupina.
Djeca zmajeva U neka davna vremena praslavenskog svijeta zmajevi su nastajali od životinja. Od šarana bi postao plavi zmaj. Taj prizor vidjeli su dunavski ribari. I od tada nisu ga lovili. Niti jeli, jer onaj koji pojede meso šarana, dobije epilepsiju. Šaran je sveta riba. Kad napuni određen broj godina, dobio bi krila i postao veliki zmaj. Donosio bi kišu za usjeve. Dobar zmaj pomagao je ljudima. Bio je polu čovjek, polu životinja. Mijenjao se u trenu. Preobražavao u okolini s ljudima, kraj rijeka. Željezni zmajevi ostali su kao ljušture tih davnih šarana. Zmajeva riba. Čvrsto stoje na zemlji i čuvaju kraj. Veliki su, ljudskom rukom stvoreni, Pa opet vraćeni zemlji. Više nisu ničiji. Ne zna se kad je izbrisan trag njihova postanka. Stoje kao kositreni vojnici i čekaju. Neki šumski ljudi vidjeli su, priča kaže, Kako noću skidaju oklop i ljubuju sa djevojkama. Pokraj rijeke. I opet u zoru postaju tvrdi, od željeza. Bića između zemlje i neba, Krilima traže kišu na nebesima, Ili pomiču Sunce kada treba. Njihova djeca žive među ljudima.#Darija Žilić #poezija #Štrigova #žilijen #Zmaj
