Na ovogodišnjem Ri Rocku najprestižniju nagradu, onu za izvođača godine, odnio je riječki metal bend Kryn. Iz pozadinske priče ovoga sastava jasno se prepoznaje da je ova nagrada u potpunosti zaslužena.
Kryn djeluje od 2004. godine, a u turbulentnom razdoblju od njihovih početaka pod starim imenom Downfall i učestalim smjenama članova i promjenama u glazbenom pristupu, bend je naposljetku uspio formirati stalni sastav koji čine veterani benda Karlo Horvat (vokal i tekstopisac) i Marko Vladilo (bas) te novaci Rok Božić (bubnjevi), kao i Ante Škurla te Josip Novak (gitare).
Objavom Krynovog drugog albuma „Risset“ započela je i turneja benda tijekom 2025. godine koja ih je vodila po različitim lokacijama i festivalima. Našle su se tu i svirke u Zagrebu, na Vlajternativi u Benkovcu, u Opatiji gdje je Kryn bio predgrupa Papa Roachu, kao i u Beogradu gdje su bili predgrupa Blind Guardianu te brojne druge, dok je za narednu godinu Kryn već najavio svirke u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, pa i u dalekoj Njemačkoj.
O dojmovima s ovogodišnjeg Ri Rocka, kreativnoj upornosti i trudu potrebnom za funkcioniranje benda razgovarali smo s Karlom Horvatom, najdugovječnijim članom Kyrna, vokalistom i autorom tekstova.
Nakon što su se dojmovi s prošlotjednog Ri Rocka slegnuli, kakve su reakcije benda na kipić za izvođača godine?
– Prije svega, drago nam je. To nam je nekakva potvrda da ljudi cijene to što radimo i da prepoznaju i naš trud i sve što smo uložili u album i pjesme. Ponosni smo i iskreno smo ugodno iznenađeni.
S obzirom na to da se metal bendovima teško održati unutar okvira publike vlastite zemlje, u kojim ste zemljama van regije naišli na najpozitivnije reakcije na vaš drugi album, kao i vaš zvuk generalno?
– Gdje god sviramo vani jako je dobar odaziv publike i njene reakcije. Od Beograda do Sarajeva, pa i na Euroblastu u Kölnu, i tamo su reakcije bile super. Teško mi je izdvojiti gdje je odaziv publike bio najjači. Žalosno za reći, ali u Rijeci je to uvijek nekako najslabije. Ipak je najteže pred domaćom publikom!
Kryn daje jasan primjer kako se kroz ustrajnost može ostvariti uspjeh. Kako i gdje pronaći strpljenje i posvećenost jednom umjetničkom projektu kroz sve ove godine, kao i turbulencije koje s njima dolaze?
– Najjednostavniji i najiskreniji odgovor: moraš to iskreno voljeti, i moraš imati želju izbaciti van to nešto što držiš u sebi, podijeliti sa svijetom i slušateljima. Ako imaš tu želju, to ti je najveća motivacija, to je ono što te tjera dalje, bez obzira na život koji te zatrpa obavezama. Prije koji dan sam vidio da je Krematorium objavio da prestaju s radom. Ne znamo razlog, pretpostavljamo da je život jedan od tih razloga i žao nam je što je tome tako. Mi smo uspjeli nekako izgurati tu želju i imati dovoljno živaca prije svega, jer ne mogu ni opisati koliko smo Marko i ja izgubili živaca kroz sve ove godine. Ali evo, radit ću to makar ostao sam, tako da mislim da je i Marko u istom mindsetu kao i ja. Uspjeli smo naći nove ljude koji su genijalni i bend sada zvuči najbolje ikada. Trud i upornost se stvarno isplate, ali to ne znači ništa ako nemaš tu neku emociju i viziju u sebi koju želiš podijeliti s drugima.
Produkcija vašeg „Risseta“ imala je međunarodni put, od snimanja većine albuma u Matuljima, miksanja zvuka u Irskoj pa do masteringa u dalekom Milwaukeeju. Koliko je bilo teško održati izvornu umjetničku viziju uz toliko suradnika na različitim stranama svijeta?
– Snimano je dosta toga i u maloj mračnoj sobici u mom stanu u Rijeci, kao i kod Alena Brentinija na Krasici u malo manje mračnoj sobici… Sve se svodi na viziju i na ono što je nama u glavama. Znamo točno kako bi što trebalo zvučati, tako da gdje god se to snima nama je cilj da zvuči onako kako smo to zamislili. Bilo je izazovno, pogotovo s tehničke strane. Pa snimaj ovdje, pa šalji ondje, pa postavke, pa svašta nešto… Nekako nam je to bilo najjednostavnije s financijske strane, kao i najbrže jer smo odasvud. Marko i ja smo iz Rijeke, Ante je iz Zagreba, Josip iz Čakovca, Rok je u Ljubljani, Jay je u Irskoj. Izazovno je, ali i više nego doable, kako bi se reklo.
U posljednjih godinu dana, otkako je „Risset“ izašao, Kryn je odradio poveći broj svirki, od Opatije kao predgrupa Papa Roachu pa sve do Beograda, Rocklivea u Koprivnici i Vlajternative u Benkovcu i svega između. Koja od ovogodišnjih svirki ti je ostala u posebnom sjećanju?
– Ironično je to što sam te najbolje svirke odradio s dosta ozbiljnom ozljedom. Ozlijedio sam mokraćnu cijev, i sve sam te svirke odradio s kateterom, odnosno cijevi koja mi je prišivena u trbuh. To mi je dokaz da je sve u glavi i kada odlučiš da te ništa neće sputavati u tom nekom putu i viziji, sve se može. Kada smo bili predgrupa Blind Guardianu u Beogradu… oni su Marku i meni bili idoli otkako smo krenuli u ovaj metal svijet. Pjevam ovako kako pjevam zbog njihovog vokala Hansija, tako da nam je to bila velika čast, pogotovo što su svi iz Blind Guardiana nakon našeg koncerta došli, dali nam ruku i rekli da su nam genijalne pjesme i da smo im bili najbolja predgrupa na njihovoj turneji, te da zaslužujemo biti na vrhu, prema riječima njihovog gitarista i osnivača Andréa Olbricha. Dobili smo iskrene pohvale od naših idola, zbog čega smo presretni. Bend je zvučao super na tim koncertima, ali najbolju svirku je teško odabrati… Rocklive u Koprivnici je imao dobar vibe, bili smo opušteni i bila je dobra atmosfera, kao i odaziv publike. Mislim da se nikada više nisam slikao s fanovima nego na tom koncertu. Koncert s Papa Roachom je bilo genijalno iskustvo. Odličan bend, odlični ljudi, družili smo se s njima u backstageu nakon svirke. Teško mi je izdvojiti koji mi je draži, onaj od Blind Guardiana ili Papa Roacha jer je na Papa Roachu atmosfera bila impozantna, mada su LED ekrani na Blind Guardianu bili posebni. Odlično je svirati na velikom stageu s velikim ekranima, nekako baš paše, a i lako se naviknuti na takve stvari. Vlajternativa je isto bila odličan koncert jer smo svirali pred nekih dvije tisuće ljudi.
Što slušatelji Kryna mogu očekivati od vas u 2026. godini?
– Prvenstveno puno live svirki! Imamo neke već dogovorene pa ću spomenuti Eternal Flame Fest u Sarajevu u 14. veljače, solo gig u Zappa Bazi u Beogradu 28. ožujka, Valhalla Festival u Zagrebu 16. svibnja i Wolfweez Openair Festival u Irslingenu u Njemačkoj u srpnju. Nadamo se da ćemo ubosti još neke festivale, jer glavni nam je cilj što više svirati vani. Izbacit ćemo i novi cover, sada je u fazi miksanja, a priprema ga isti tandem Jay Kay-Wanasek kao i na „Rissetu“. Plan nam je i snimiti spot za „Rewind“. Tako da je za sada na redu jedan novi cover, jedan novi spot s albuma i brdo live svirki, nadamo se.
Istaknutu fotografiju snimila Matea Marušić
#Ante Škurla #Josip Novak #Karlo Horvat #Kryn #Marko Vladilo #Rok Božić
