Saki neka stori svoju dužnost, saki neka svoj talent stavi va službu svojega naroda i njegove duhovne ili materijalne kulture!
Ivan Matetić Ronjgov
U Rijeci se ili ne događa ništa ili se čini da smo mali Berlin. Da smo mali Berlin činilo se 28. studenoga kada se je u gradu stvorio šušur mnoštva kulturnih i glazbenih događaja, no jedan događaj valja naročito izdvojiti. Naime, novinarka našeg portala Ana Marija Ilić, radijska glazbena urednica i akademska pijanistica u najimpresivnijoj prostoriji Palače šećerane – Svečanoj dvorani – izvela je klavirske skladbe Ivana Matetića Ronjgova koje je ujedno i snimila – prva u povijesti.
Najveći dio izvedenih minijatura nastao je za unuke Ivana Matetića Ronjgova, Miricu i Đorđa. Karakteriziraju ih jednostavne tematske linije, trodijelni oblik u okvirima jednostavne, ali jasno profilirane melodijsko-harmonijske građe. U tom nizu našle su se skladbe: „U album“, „Boby u Kopunovici“, „Mojoj Mirici za rođendan“, „Nonić batici za rođendan“ te „Ljulja cimbulja“. Iste karakteristike dijele i skladbe posvećene prijateljima: „Kušćić sreći“ i „Andante“ upućen Kosti Tomašiću. U ovom opusu posebno mjesto zauzima „Tičji pir“, tehnički najzahtjevnija pijanistička minijatura.
Unutar zbirke nalazi se Istarska suita koja je pisana kao partitura za film „Barba Zvane“. Sadrži četiri stavka u kojima Matetić obrađuje motive istarske tradicijske glazbe, prenoseći zvukovnost sopila i narodne melodike u klavirski idiom. Promatrajući ove minijature u cjelini, postaje jasno da je Matetić posjedovao potpuno ovladano znanje tradicionalne kompozicije, ali je svjesno ostao vjeran narodnom izričaju koji ga je oblikovao. Upravo zato ove kratke skladbe ne djeluju kao sporedni zapisi, nego kao svjedočanstva skladateljeve dosljednosti, topline i duboke povezanosti s kulturnim prostorom kojem je pripadao.
Ilić je na početku koncerta kazala da skladbe izvodi za ljude koje voli. Tako važan koncert u kontekstu očuvanja baštine i zavičaja dogodio se bez velike pompe kako bi Ana Marija Ilić, vodeći se primjerom Ivana Matetića Ronjgova, ostala dosljedna sebi. „Ivan Matetić Ronjgov je ostao vjeran sebi i narodu. Vjerovao je da glazba pripada narodu i da ona ne pripada uzvišenim staležima društva. Pokazao je svojim primjerom da je glazba opće dobro. Skladbe koje sam izvela su jako specifične jer nisu tipičan njegov stil. Dijelim s Ronjgovom ista moralna načela. Ne znam bi li on bio sretan što su ove skladbe objavljene jer se radi o njegovim intimnim rukopisima, ali meni je strahovito važno bilo da to napravim“, priča nam Ilić pa dodaje da je neophodno njegovati zavičaj: „Globalizacija je pojam koji po mojem mišljenju nije pozitivan. Omogućila nam je puno toga, međutim brišu se granice našeg identiteta. Užasno je bitno znati otkud potječemo. Hrvatska glazba ima bogatstvo, ali nažalost i danas postoje hrvatski skladatelji koji se navode kao talijanski, austrijski, mađarski – naša zajednica radi na tome da se vrate u naše okrilje. Postoji čak teorija da je opera nastala na Hvaru, a ne u Italiji. Da se više istražuje uvidjeli bismo da smo puno bogatiji nego što mislimo da jesmo. Slijedili smo svjetske trendove, nismo nikada bili mala periferija i ne trebamo se tako ponašati. Treba odbaciti autošovinizam i poštivati ono što jesmo.“
Uz kolege i kolegice, prijatelje i obitelj Ilić su podržali i njezini profesori i profesorice koji su, kako kaže, utjecali na njezin glazbeni i moralni razvoj. Jedan od njezinih profesora, Darko Đekić, profesor na Pedagoškom fakultetu u Rijeci Ilić je predavao zborsko pjevanje u riječkoj Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova. „Prvo me je razveselilo kada sam vidio medijsku najavu jer nisam znao što priprema. Kada sam vidio što je pripremila sam osjetio još veći ponos. Dok sam predavao inzistirao sam na zavičajnosti i istarskoj ljestvici s namjerom da usadim ljubav prema bogatstvu baštine koju imamo. Smatram da mi trebamo biti zaštitnici baštine te ju njegovati i čuvati. Ovo je za mene večeras bio spektakl. Možda se dogodi i da izvedene i snimljene skladbe koje smo večeras slušali uđu u predmetni kurikulum“, istaknuo je Đekić.
Umirovljena profesorica klavira Ksenija Marion Kesić kaže da se nakon koncerta osjeća ispunjena jednom velikom srećom. „Ana Marija je u ove skladbe ugradila svu svoju ljubav i znanje te ih je oživjela. Pri prvom susretu smo ‘kliknule’, još kad je bila djevojčica. Kako sam završila i muzikologiju osim klavira vjerojatno je moj pristup učenju i skladbama bio drugačiji pa sam možda zato ugradila nešto u nju“, veli profesorica Marion Kesić.
Riječka skladateljica, glazbenica i glazbena radijska urednica Linda Uran prati rad Ana Marije Ilić odmalena. „Naše poznanstvo zaista dugo traje i uvijek je svirala zmajski. Znam točno što mogu očekivati i što ću dobiti kada ona svira. Napravila je veliku stvar za našu baštinu tako da – svaka joj čast!“, ponosno govori Uran.
Nakon koncerta intimno i emotivno druženje se odvilo u razdraganom tonu te je svatko, uz CD, sa sobom ponio i ljubav prema zavičaju.
Istaknuta fotografija: Branimir Kosovac
#Ana Marija Ilić
