Povijest Palacha nije moguće ispričati bez spomena na 1968., godinu koja je ključna zbog niza revolucionarnih događaja i društvenih promjena s dalekosežnim posljedicama na politički, društveni, kulturni i umjetnički razvoj svijeta kakvime ga poznajemo danas. Godinu ’68., obilježili su studentski prosvjedi diljem SAD-a, Europe i Azije protiv autoritarnih režima, socijalnih nepravdi i Vijetnamoskog rata, nadalje ubojstvo Martina Luthera Kinga kojime je Afroamerički građanski pokret za okončanje rasne segregacije i diskriminacije dostigao svoj vrhunac, kao i početak drugog vala feminizma izdanjem „Manifesta ženskog oslobođenja“ te osnivanjem feminističkih organizacija koje su se borile za prava žena i rodnu ravnopravnost.
Šesnaestog siječnja 1969. godine, na središnjem praškom trgu – Vaclavskim namestima – nakon invazije pet zemalja Varšavskog pakta na Čehoslovačku, u znak protesta zapalio se Jan Palach, student povijesti i političke ekonomije, i tako, zauvijek ostao simbolom bunta protiv nametnute opresije i svih oblika političko-kulturološke hegemonije.
Godinu dana prije invazije ruskih trupa u Čehoslovačku, te znamenite 1968. godine, u Kružnoj je ulici grupa studenata Medicinskog fakulteta osnovala svoj „Klub studenata”. Nakon što je Jan Palach činom samozapaljivanja postao personifikacijom svega onoga što 1968. neminovno jest bila, na inicijativu studenata Strojarstva (koji su Čehoslovačku posjetili upravo u trenutku povijesne invazije), Klub studenata nazvan je Palachovim imenom.
Netko je tada, u riječkim političkim krugovima, bio mudar kada je dopustio da se klub nazove ‘Jan Palach’. Ono što možda nije znao je to da će u simboličkom, psihološkom smislu, ovaj naziv odrediti budućnost ovog prostora kao prostora mladosti i njenog prirodnog bunta.
Damir Čargonja Čarli, Sve što ste ikada željeli znati o Palachu, u: Multimedijalni centar Palach (1997. – 2008.), Fantom slobode 1/2012, ur: Branko Franceschi, Zagreb, 2012., 86.
Uslijed političke ideologije socijalizma, klub je 1978. godine preimenovan u Omladinski klub „Ivo Lola Ribar”, prema heroju jugoslavenskog revolucionarnog pokreta. Početkom 80-tih godina 20. stoljeća, nakon dvogodišnjeg uređenja prostora, Palach „pada” pod direktivu Općinskog komiteta Saveza socijalističke omladine Hrvatske (OK SSOH), a profitne djaletnosti Kluba preuzima organizacija „Centar” (pod direktnom upravom OK SSOH-a), među kojima su bili i kafić i pizzerija. U Palachu se počinju sustavno održavati rock koncerti pod budnim okom „Podkomisije za rock” (koja je u duhu ideologije, cenzurirala tekstove i branila nastupe onih sastava koji nisu odgovarali socijalističkim strepnjama), a kojima je zasigurno utro put Miodrag Đuza Stojiljković (dogogodišnji glazbeni urednik Radio Rijeke, preminuo 2006. godine), koji je polovicom 70-tih preuzeo brigu o glazbenom programu Palacha. Unutar Omladinskog kluba djeluje i „Brigadirski klub” s kazalištem i knjižarom, a započinje i izdavačka djelatnost omladinskih novina „Val”, tiskovine oko koje se skupljala čitava nova književna scena ex-Yu. Voditelje programa je postavljao sam OK SSOH, a među voditeljicama bila je i Miranda Đaković, utemeljiteljica i voditeljica riječkih Putokaza od njihova oformljenja 1984. do konačnog prestanka djelovanja 2022. godine.
Bilo je i zabrana ulaska u Palach u trapericama ili tenisicama. Naravno, sve bi to izazivalo smijeh i dodatno budilo bunt i uglavnom bi kratko trajalo.
Damir Čargonja Čarli, Ibid., 95.
Početkom devedesetih se u prostoru postavlja zvučna izolacija koja je trebala riješiti dugogodišnji problem buke u naseljenom centru, a koja će se u budućnosti, ipak pokazati neadekvatnom zaštitom. Godine 1992., u prostoru ex-Brigadirskog kluba, sa svojim radom počinje prvenstveno neformalna grupa građanki i građana, kasnije oformljena kao Udruga građana Otvoreni krug, ujedno jedna od prvih registriranih udruga u Hrvatskoj. Ratne se godine, u financijskom smislu, nisu dobro odrazile na budućnost prostora. Cijena zakupa Kluba skače na visokih 7.000 njemačkih maraka (cca. 3,980 eur), a novopostavljena voditeljska organizacija Centra društvenih djelatnosti mladih (CDM) ne uspijeva izvuči nepremostive financijske zapreke. Godine 1995., Palach se prvi puta zatvara.
Pod velikim pritiskom javnog mišljenja (ali i pragmatičnom odlukom uslijed statusa koji je grad zaslužujući Palachu imao), Grad Rijeka kao vlasnik prostora, donosi odluku o ponovnom otvaranju Palacha, kojeg će sada – voditi riječke udruge. „Točka na Ri” Simona Dajhalle (nekadašnjeg vlasnika kluba Točka, potom Stereo Dvorane, danas Pogona kulture) unatoč poduzetim inicijativama, odustaje od rukovođenja, a u Palach zajednički ulaze udruga „051” (sastavljenja poglavito od mladeži SDP-a i RiDS-a) i Otvoreni krug. Nakon kratkog vremena, udruga 051 se raspada, pa u konačnici, Grad potpisuje ugovor s Otvorenim krugom krajem 1997. godine. Nakon preuređenja, Palach se ponovno otvara u svibnju 1998., a godine 1999., novim korisnikom prostora postaje Multimedijalni centar d.o.o. (osnivač Damir Čargonja), koji je nastao spajanjem Otvorenog kruga i Jone d.o.o..[1]
Godine 1999. je naročito živnula cijela riječka alternativna scena, a kako je Palach tada bio jedan od rijetkih prostora, svi su se skupljali u njemu.
Damir Čargonja Čarli, Ibid., 97.
Riječkom su alternativnom scenom „vladali” mladi. Uz to što je Palach bio središtem alternativne kulturne scene, on je bio i faktičkim središtem demokracije – u Palachu se nalazio regionalni ured saveza nevladinih udruga GLAS 99, a u to vrijeme je djelovao i GONG kao nestranačko tijelo za promatranje izbora:
„Radila sam na kampanji ‘Mi građani promatramo’, prvoj nacionalnoj kampanji Gonga (…) Započeli smo je kao hrpa mladih ljudi od svojih 24-25 godina, nismo znali u što točno ulazimo i koliko će sve to narasti. Postojala je ogromna potreba za građanskim promatranjem izbora zbog nereda u biračkim popisima – tada su i mrtvi intenzivno glasali”, kazala je Jelena Svilar za Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske.
Već početkom 2000-tih, počinju prvi veći problemi koji prijete dugoročnoj opstojnosti Multimedijalnog centra d.o.o., koji je privremeno zatvoren na 4 mjeseci, zbog sporne zvučne izolacije i nadzora Sanitarne inspekcije. Nakon ponovnog otvaranja, Palach prestaje biti noćnim klubom – s radnim vremenom do 22 sata, Palach je registriran kao običan – „caffe bar”. Uslijedilo je vrijeme učestalih zatvaranja, skraćivanja radnog vremena i zabrana odvijanja koncertne djelatnosti, no unatoč konstantnim preprekama, sveukupna produkcija glazbenih, vizualnih, književnih i diskurzivnih programa u okviru rada Multimedijalnog centra, u 10 je godina, neosporno premašila brojke institucionalnih kulturno-umjetničkih programa u istom razdoblju – do njegova konačnog zatvaranja pod MMC-om, u Palachu je organizirano „više od 400 koncerata, oko 520 izložbi i 160 književnih večeri.”[2]
Vijest o zatvaranju Palacha, bio je velik udarac za suvremenu umjetničku, ujedno nacionalnu i regionalnu scenu, mlade, umjetničku publiku i širu javnost. Jedan od najprogresivnijih istupa protiv takve odluke, svakako je bio onaj riječkog glumca Bosnimira Ličanina (1944. – 2022.) koji je uslijed odluke o zatvaranju, najavio da će se 25. siječnja 2008., zapaliti pred zgradom riječkog Gradskog poglavarstva – Ličanin se pred okupljenim građanima, novinarima i policijskom službom, polio „tekućinom jaka mirisa”[3], vjerojatno alkoholom, što je rezultiralo njegovim instantnim privođenjem u policijsku stanicu. Na Ličaninovu prozivku Gradu koji mladima „osim droge i alkohola, ne nudi ništa, a oduzeo im je sve prostore”, tadašnji je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel odgovorio da Palach „nije zatvoren voljom grada Rijeke, nego aktualnog zakupnika, tvrtke MMC (…) i njezina direktora Damira Čargonje te da financijski problemi te tvrtke nadilaze problem dugovanja Gradu Rijeci.”[4]
Ipak, u travnju 2008., obzanjen je novi zakupnik Palacha:
Odlukom Grada Rijeke, budući zakupac kluba Palach bit će Alen Mance i riječki klub Booka, u čiju je ponudu uključen niz riječkih udruga, između ostalih i Klub ljubitelja buke i Udruga Ri Rock. Propozicijama natječaja Palach je određen kao prostor za različite nekomercijalne kulturne djelatnosti, poput glazbenih, scenskih i likovnih događaja. Mance će na mjestu zakupca naslijediti Damira Čargonju Čarlija koji je Palach vodio 10 godina.
Jutarnji list, 4. travanj 2008.
Grad Rijeka potpisuje Ugovor s novim vlasnikom Alenom Manceom, a program Palacha vode i udruge Ri Rock, Bria, Nešto novo, Masa Kru, Trag, Klub ljubitelja buke i Stolnonogometni klub Rijeka.[5] Nakon višemjesečnog perioda preuređenja, Palach je službeno otvoren 26. rujna 2008. godine.[6] Razdoblje Manceovog mandata, donekle je zadržalo programske smjernice Čarlijeva Palacha, uz povremene izložbe, filmske projekcije, glazbene slušaonice te izdavačke promocije, no neosporno je da je imidž „novog” Palacha, bio karakteriziran pretežito komercijalnim klubskim programom, koji nije opravdao očekivanja/apetite riječkih alternativaca i nezavisne umjetničke scene. Nakon petogodišnjeg mandata kojemu je istekao ugovor 15. svibnja 2013. godine, Mance odlazi iz Palacha.
Iste godine, proveden je javni natječaj za predlaganje kulturnog programa koji će se održavati u prostorima kluba „Palach”, dijelu prostora zgrade Filodrammatice i prostoru Marganova. Programsko rukovođenje Palacha predano je Savezu udruga Molekula te novosnovanom Studentskom kulturnom centru Sveučilišta u Rijeci (koji u prostoru ex-Galerije O.K., osniva Galeriju SKC), no odlukom tadašnjeg pročelnika za kulturu Ivana Šarara, ugostiteljski se dio u potpunosti odvaja od programskog, što izaziva velika negodovanja javnosti.
Bojim se da će na kraju Palach biti otvoren kao vrlo neuređen, jedva funkcionalan prostor, bez ikakvih sredstava za program u njemu, a takav nikome ne treba.
Damir Martinović Mrle, Novi list.
Godine 2014., „šank” Omladinskog kulturnog centra Palach, preuzima Trgovačko društvo Kristofer d.o.o. iz Zagreba, kao jedini natjecatelj za zakupništvo ugostiteljske djelatnosti Palacha.[7] Četiri godine nakon, 2018., Kristofer d.o.o. pada pod ovrhu [8] te se sa Savezom udruga Molekula sklapa novi ugovor o korištenju kluba Palach bez naknade, a za vrijeme provedbe projekta „Žiroskop – civilno-javno partnerstvo u upravljanju prostorima kulture u Rijeci” do njegova isteka 28. listopada 2020. godine.[9] U sklopu potonjeg projekta, udruga Ri Rock pokrenula je u prostoru Palacha „prvi riječki radio zajednice”[10], Radio Rožu, koji i danas djeluje u istome prostoru.
Na 15. sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke, 23. veljače 2023. godine, članica Gradskog vijeća Ivana Prica je, postavila je pitanje o raspisivanju natječaja za upravljanje prostorom Palacha. U odgovoru Prici, gradonačelnik Marko Filipović navodi kako je „Javni poziv za predlaganje članova povjerenstva za dodjelu na korištenje prostora kulture u vlasništvu Grada Rijeke iz reda predstavnika izvaninstitucionalne scene raspisan 1. veljače ove godine”, kako je na navedeni poziv pristiglo devet prijava za predstavnike izvaninstitucionalne scene, te kako će tijekom tekućeg mjeseca (veljače 2023.) Odjel gradske uprave za kulturu ponovno raspisati natječaj za predmetni prostor.[11] Filipović navodi kako će postupak natječaja provoditi Povjerenstvo za dodjelu prostora kulture na korištenje, koje je objavljeno 4. travnja ove godine.
Sedmog kolovoza 2023., pet mjeseci nakon najave, natječaj još uvijek nije raspisan, a članica Gradskog vijeća Iva Davorija, postavlja pitanje Gradu „što [to] sprječava Gradsku upravu da objavi takav natječaj i kada će isti u konačnici biti objavljen?”[12] Pozivajući se na očitovanje Ministarstva kulture i medija RH po pitanju pojašnjenja kriterija ekonomske održivosti u obavljanju kulturne djelatnosti, gradonačelnik Marko Filipović odgovara Davoriji da će Grad Rijeka, u skladu s pozitivnim propisima MKiM RH, javni natječaj za davanje na korištenje OKC Palacha, raspisati u rujnu 2023. godine.
Listopad je 2023. godine, a natječaj još uvijek nije raspisan.
Reprodukcija s naslovnice: Kud idijoti u Palachu 2006., iz arhive Damira Čargonje
[1] Suzana Marjanić, Deset godina MMC-a Palach, u: Multimedijalni centar Palach (1997. – 2008.), Fantom slobode 1/2012, ur: Branko Franceschi, Zagreb, 2012., 140.
[2] Ibid.
[3] Jutarnji list (25.1.2008.): Ličanin se nije uspio spaliti, https://www.jutarnji.hr/naslovnica/licanin-se-nije-uspio-spaliti-3288518; pristupljeno 10. listopada 2023.
[4] Ibid.
[5] Kanal Ri (16.5.2008): Novi zakupac preuzeo Palach, https://kanal-ri.hr/novi-zakupac-preuzeo-palach/; pristupljeno 10. listopada 2023.
[6] Robert Paulić, Ri Rock (12.9.2008.): Palach u petak 26. rujna službeno otvara vrata; http://www.rirock.com/rirock-scena/palach-u-petak-26-rujna-sluzbeno-otvara-vrata/; pristupljeno 10. listopada 2023.
[7] Danijela Bauk, Novi list (9.7.2014.): Kraj neizvjesnosti: Šank u Palachu preuzima Beertija, https://www.novilist.hr/mozaik/kraj-neizvjesnosti-sank-u-palachu-preuzima-beertija/ pristupljeno 10. listopada 2023.
[8] Grad Rijeka (12.4.2022.), https://www.rijeka.hr/wp-content/uploads/2022/04/Informacija-o-provedbi-otpisa-i-isknji%C5%BEenju-financijske-imovine-du%C5%BEnika-temeljem-Op%C4%87eg-poreznog-zakona.pdf pristupljeno 10. listopada 2023.
[9] Grad Rijeka (5.4.2019.), https://www.rijeka.hr/councillor-question/temeljem-kojeg-ugovora-je-savez-udruga-molekula-koristio-klub-palach-dio-filodrammaticae-u-razdoblju-od-17-31-sijecnja-2019-godine/ pristupljeno 10. listopada 2023.
[10] Moleluka, https://molekula.org/o-nama/prostori/okc-palach/, pristupljeno 10. listopada 2023.
[11] Grad Rijeka (23.2.2023.), https://www.rijeka.hr/councillor-question/kada-se-moze-ocekivati-raspisivanje-natjecaja-za-klub-palach-da-li-vec-postoje-odredene-ideje-o-upravljanju-navedenim-prostorom/, pristupljeno 10. listopada 2023.
[12] Grad Rijeka (8.8.2023.), https://www.rijeka.hr/councillor-question/sto-sprjecava-gradsku-upravu-da-objavi-natjecaj-za-upravljanje-prostorom-omladinskog-kulturnog-centra-palach-kad-ce-biti-objavljen/; pristupljeno 10. listopada 2023.
#Klub Palach #Kultura #MMC d.o.o. #Palach #Rijeka
