U četvrtak, 23. svibnja, riječka The Beertija bila je domaćin književne večeri gdje su se okupljeni našli u društvu popularnog pisca i profesora Kristiana Novaka, poznatog po svojoj društvenoj angažiranosti i kritikama društvenih nepravda, autora djela ‘Obješeni’ (2005.), ‘Črna mati zemla’ (2013.), ‘Ciganin, ali najljepši’ (2016.) i ‘Slučaj vlastite pogibelji’ (2023.). Prema posljednjim trima nastale su i popularne kazališne predstave.
Mjesto događanja bila je puna stražnja terasa kluba, vrijeme zalazak sunca, a likovi dobro raspoloženi domaćini i publika. Prisutne, koji su upijali zrake sunca, kavu ili najčešće pivu, u razgovor je uvela moderatorica i studentica kroatistike na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Mihaela Kajić, zahvalivši svima na dolasku. Manifestacija je dio studentskog projekta ‘Što je popularno u popularnom romanu?’ pod Mihaelinim vodstvom, podržanog od strane Sveučilišta u Rijeci – Studentskog kulturnog centra. Ovo je bilo treće takvo događanje u nizu, dok su na prva dva gostovali Jagna Pogačnik pa Marko Gregur.
Nakon predstavljanja Kristiana Novaka i njegovih djela, razgovor je krenuo u raznim smjerovima te je cjelokupna atmosfera, u prisustvu pojedinca na kojeg, tako se barem činilo, oko javnosti nema prevelik utjecaj, bila vrlo opuštajuća. Novak se pokazao kao ‘skroz normalan’ lik koji s lakoćom, opuštenim stavom i brzim reakcijama na izrečeno i neizrečeno nasmijava sve prisutne, od studenata do umirovljenica.
Dobar dio razgovora vodio se o Novakovom romanu ‘Slučaj vlastite pogibelji’, koji je od 2023. do danas doživio 3 izdanja, a prodan je u oko 10 000 primjeraka što je za hrvatske autore velika brojka. O knjizi i priči iz stvarnog života iza nje Novak je rekao kako je u njemu prevladala ‘budala’ i kako je morao pisati o tome. Za slučaj je saznao 2013. godine i pune je četiri godine pratio situaciju i obitelj koja je najviše izgubila u toj situaciji, bez veza ili moćnih prijatelja koji bi im mogli pomoći riješiti stvar.
‘Sjećam se trenutka kad mi kad je Antigona pala na pamet, a to je bilo u trenutku kad sam kad sam čitao taj članak i rekao sam si, ovo je Antigona našeg doba. Zato su antičke tragedije i antički likovi uvijek aktualni. Ne zato što su dio nekakvog kanona pa ih onda mi po inerciji čitamo, nego zato što su to arhetipske priče koje su bile jednako važne u vrijeme kad su naši preci živjeli u pećinama, kao što će biti bitne za 15.000 godina i kao što su bitne nama danas.’
Novak se pozabavio i sjećanjima na vlastite momente u kojima misli da je trebao nešto reći, a šutio je, te je primijetio kako nam svima u današnjem svijetu treba više hrabrosti. Razgovoru gosta-autora i domaćina priključili su se i ostali prisutni svih godišta. Unatoč Mihaelinoj odličnoj pripremi i pitanjima za koja je dovitljivom autoru često trebao trenutak promišljanja, šarena publika preusmjerila je razgovor svojom znatiželjom, te je priča otišla prema kazališnim adaptacijama Novakovih romana, savjetima za ‘friške’ pisce i mnogim drugim temama.
Istaknuta i ostale fotografije: Sanja Prodan
