Nakon svakodnevnih optužbi kako su Hrvati „UZB-ovci i genocidlije” književnik Josip Mlakić je svojevremeno nekom prigodom odbrusio Bakiru kako mu je „babo genocidlija“.
Šta na koncu još reći za „trenutke u kojima ništa nismo znali jedni o drugima“, da li je ovaj svijet drama, komedija, tragedija, velika plesna predstava, kao što reče Peter Handke, ili puki tek pričin nekog drugog svijeta za kojim čeznemo?
Florens Hartman, novinarka i bivša potparolka Haškog trinunala, tvrdi kako „opsada nije ubila sarajevski duh. Kultura je način kako se boriti protiv agresije“…
Imaju li tvrdnje gospođe Hartman uporište u novoj realnosti Sarajeva? Na terenu imamo dva Sarajeva, bošnjačko i srpsko, koje dijeli ponor dubok kao Grand Kanjon…
O VIZIONARIMA BEZ VIZIJE
Nikad ne reci, nikad. Možda se parola pod kojom će djelovati nova bošnjačka politika uskoro svede na samo dvije riječi: „Kalifat ili smrt“.
“Uskoro ćemo svjedočit dramatičnim promjenama“, najavljuje Bakir. Dakle, Bake najavljuje nešto, a ni on sam ne zna šta. Vizionar bez vizije, nema nikakve veze sa tim „dramatičnim promjenama“ pa i ne zna o čem se radi, on samo sluti da dolaze burna vremena. Doduše, još uvijek je lider, to nije sporno, ali očigledno nema kapaciteta (ako je ikad i imao) da bude arhitekta bošnjačke politike, što se od njega očekuje, iako je kakve li slučajnosti po zanimanju upravo arhitekta.
„Lukava strategija“ babe mu Alije je više mrtva nego živa, kao uostalom i sama multi-kulti Bosna. „Temeljni narod“, kako sebe od milja nazivaju, je zapao u veliku kofuziju i košmar. Pokušaj profesora Suada Kurtćehajića (koji sam pratio sa iskrenim simpatijama) da organizira i pokrene Bošnjačko nacionalno vijeće (i to bez Bakira), nije uspio. I drugi čekaju na svojih pet minuta slave. Ovih je dana na pozornicu „izronilo“ nekakvo fantomsko Bošnjačko nacionalno vijeće koje se pokušava ubaciti u prazan prostor. Iako uopće nisu registrirani, ova “bratija” uz podršku Keme Ademovića i Denisa Bećirovića u tihoj tišini preuzima neke od funkcija spoljne politike. Ne miriše li ovo na “puzajući državni udar”?
Već „šaptom pala“ i skoro prežaljena Bosna se lagano ali sigurno potiskuje u maglovite sfere fikcije. I tako to ide iz dana u dan, kameleonske igre naših kalifatlija (i jednih i drugih i trećih) ne prestaju, a vrijeme neumitno curi. Mladi gube strpljenje u iščekivanju „boljeg sutra“ koje nikako da dođe, te pakuju kofere i odlaze na neka sretnija mjesta. Rumenkasto-zelenkasta gospoda protraćila godine naturajući Hrvatima Ž. Komšića, a sada kad im je najpotrebnije nemaju vlastitog lidera i djeluju potpuno „obezglavljeno“ i dezorjentirano. Ne bih se upuštao u priče o svetim kravama niti nagađao ko je u ovome teatru apsurda čiji “trojanski konj“, to velikodušno prepuštam drugima.
Za kraj, tek onako usput, da pomenem i novinara Rasima Belku (uhvaćen kako budan sanjari o protjerivanju „srpskog sveta“ iz Bosne) koji je pokrenuo alarm za uzbunu svojim nedavnim tekstom pod naslovom „Gasite roštilje država gori“. Ratoborni novinar poziva na hitno okupljanje Bošnjaka, a onima koji nemaju hrabrosti da slijede njegove bojne pokliče nedvosmisleno preporuča „da obuku dimije i bježe iz Bosne“.
Nije u pitanju samo Rasim Belko, primjetna je sve veća radikalizacija portala „Patria“, za koji gosp. Belko piše. I šefica redakcije pomenutog portala itekako umije da „zapapri čorbu“.
Upitajmo se, kakva je to „patria“ kojoj streme pro bosanske patriote kad i u profesorima Slavi Kukiću ili Ivi Komšiću vide opasnost?
Možemo zajedno, najbolje nam je zajedno. Nadati se da će razum prevladati…
PAR RIJEČI O AGRESIJI NA BOSNU I HERCEGOVINU
Prema zamisli ozbiljih i mudrih stratega rezolucija o Srebrenici je trebala stvoriti preduvjete da se obnovi tužba protiv Srbije za agresiju na Bosnu i Hercegovinu. I taman kad se kofa napunila mlijekom „sveta krava“ se ritnu nogom u kofu i sve proli u nepovrat. Tako vam je to kad državu vode političari koji ni blizu nisu dorasli tom zadatku.
Nedavno Denis Bećirović (a uz njega su kao „ukras“ Ž. Komšić i Slaven Kovačević) sazva pres konfereciju na kojoj zbog tri policajca iz Beograda optuži Srbiju da je izvršila ponovnu agresiju na BiH.
Ovaj naš „dvojac bez kormilara“ je posljednjih mjeseci napravio niz krupnih diplomatskih gafova, ali ovo što su sad uradili je uistinu skandalozno.
Plitka pamet – plitka politika.
Ovo najnovije „otklizavanje“ Bećirovića i Komšića je i sam Ramo Isak okarakterizirao kao „bespotrebno paljenje naroda jer se radi o ubičajenoj policijiskoj razmjeni i suradnji“.
Nakon ovako velike diplomatske blamaže bilo kakva dalja priča o „agresiji na BiH“ postaje besmislena i smiješna…
