U srijedu se opatijska boćarija oprostila od Kolava.
U četvtak ujutro odlazi na brod, poziv je došao sinoć. Singapur pa negdje, nije bitno kamo, jer kako Kolavo kaže, nije bitno.
Šest mjeseci.
– Frankfurt – Singapur. Najhuje. Trinaest ur u jednom smjeru. Singapur je uredan grad? Jebe se meni što je to uredan grad kada moram ići na brod. Može biti popločan zlatnim pločama! Ne igra mi previše niti ulogu je li brod novi ili stari, to neka se brinu nadležne službe. Gdje idemo kasnije to nemamo pojma, uopće nisam gledao, ali ni na jednu, ni na drugu stranu nema ništa zanimljivo. To su takvi porti, često ne vidiš niti grad. Industrijska zona, dok dođeš do nekog grada…., govori Kolavo na oproštajnom druženju s ljudima koji ga najbolje poznaju i s kojima, kada nije na brodu, dijeli opatijsku svakodnevicu.
– Jesam tužan? Jedva čema nova uzbuđenja, ali niste mi dopizdili, rekao je Kolavo.
Ne, Kolavo nije predsjednik, nije on niti premijer, ali je Kolavo.
Sretno Kolavo! Vavik smo navigali.
#Kolavo
