Dvadeset i šestog studenog u jutarnjem terminu na Prvom programu HRT-a premijerno je prikazana 4. epizoda dokumentarne serije Rijeka moje mladosti. Polusatne epizode serije redatelja Davora Borića, istraživača i naratora Velida Đekića, te scenarista Velida Đekića, Alekseja Pavlovskog i Davora Borića (HRT, 2023.) nastavljaju s emitiranjem do 17. prosinca, nedjeljom u 11:05. Rijeku moje mladosti moguće je pratiti i preko HRTi-ja: https://hrti.hrt.hr/home?id=b7a85f3c-222e-f213-ffd3-5b7e01b51a7f.
Četvrta epizoda započinje konstatacijom koja je vječiti problem svakog žanra glazbe nakon što dosegne svoju popularnost, a to je novac. Od rock sastava koji su ušli s dječačkim entuzijazmom na riječku i širu jugoslavensku scenu ranih šezdesetih i pretvorili ju u doba zadovoljstva, njihov mladenački elan je ubrzo ovladala potreba za ostvarivanjem financijskih sredstava za život ali i za daljnje stvaranje glazbe. Vokalist Uragana Aleksandar Saša Sablić dočarava ovu situaciju primjerom iz svog života, kada kaže da se novac trošio „mlado i ludo“ odlascima u Opatiju i da se nije vraćao doma sve dok nije potrošio sve što je zaradio od svirki da bi zatim ocu, inače jedinom stalno zaposlenom u obitelji, potajno krao cigarete iz džepa kada se vratio u Rijeku.
Godine 1969. osnovana je Grupa 777, prvi jazz rock sastav u Jugoslaviji koji su ubrzo, nakon pridruživanja klavijaturista Andreja Baše sastavu postali prvaci zabavne glazbe. Ovaj su uspjeh „Sedmice“ ostvarile prepjevima talijanskih hitova ali i uspješnicom „Tko te voli više od mene“ iz vlastite produkcije kojom su dosegnuli sam vrh glazbenih top ljestvica, dok su im ploče bile prodavane u srebrnoj i zlatnoj tiraži. Osim toga važan doprinos „Sedmica“ bila je i njihova turneja po Istočnom bloku 1976. godine uz Kiću Slabinca, Miru Ungara i druge jugoslavenske glazbenike, gdje su prikazali većinom hrvatski repertoar uz poneke engleske rockerske stvari publici čija je znatiželja, želja za takvih sadržajem i zahvalnost bila iznimno velika. Osim glazbe, Grupa 777 prednjačila je i u modnim trendovima, a Baša naglašava ulogu vokalistice Ire Kraljić koja je svojom modom postala uzor mnogima.
U ovo doba veliku je važnost dosegnuo i festival Melodije Istre i Kvarnera. Josip Pepi Forembacher, koji je 32 godine aranžirao i vodio MIK govori o njegovim počecima kao festival zabavne glazbe i o postupnoj infuziji čakavskog jezika koji je prevladao nakon ulaska Istre i čakavštine u program festivala ponajprije zbog nedostatka financija. Iako se MIK nije uspio eksponirati na razini Jugoslavije, glazbena evolucija je i dalje bila vidljiva, a kao primjer toga spomenuto je Bašino unošenje funk elemenata u glazbu koja je bila predstavljana na festivalu.
Godine 1976. u Križanićevoj ulici je na inicijativu riječkih glazbenika otvorena jedinstvena trgovina za riječko i jugoslavensko područje, a to je Disco boutique. Ono što ga je činilo posebnim je da se u njemu moglo kupiti nosače zvuka iz brojnih krajeva svijeta, od Britanije pa sve do Indije. Iako su cijene bile znatno skuplje od domaćih ploča, publicitet je bio pozamašan, a na otvorenju su bili prisutni i Grupa COD i Bijelo dugme.
Od riječkih prostora za održavanje glazbe u to doba posebno je istaknuta i Dvorana mladosti, iako je najprije bila poznata po sportskim događajima koji su u njoj održavani. Za prodor popularnih koncerata gdje se mogla čuti najraznovrsnija glazba od Zdravka Čolića do Ikea i Tine Turner najviše je zaslužna Ksenija Bonefačić, koja je pažljivo i razborito birala program koji je mogao pokriti troškove održavanja dvorane i biti dovoljan za izdavanje plaća radnicima. Jedna zanimljivija anegdota koju je Bonefačić podijelila je bila vezana uz koncert supružnika Turner kada je Ike, vidjevši krcatu dvoranu i velik broj ljudi koji stoje, odlučio kalkulatorom pobrojati dogovoren broj sjedećih i stajaćih mjesta kako bi sve bilo po unaprijed dogovorenom broju u ugovoru.
Rijeka srednjih i kasnih sedamdesetih, kako Andrej Baša navodi, kao da je s potpuno drugog planeta. Infrastrukturni radovi i neboderi doveli su do fizičke promjene načina života, a priljev novih doseljenika iz čitave Jugoslavije u riječki melting pot dovodi do promjene mentaliteta i profila razmišljanja. Ovaj odraz živosti i neprestane dinamike grada na Rječini dovest će i do posve novog glazbenog ludila koje je za Zapad došlo iz Londona, a za nas s Kozale.
Istaknuta fotografija: Rijeka moje mladosti, Andrej Baša
#Andrej Baša #Josip Pepi Forembacher #MiK #Rijeka moje mladosti #Velid Đekić
