Film je otvoren scenom koja, čini se tako, daje uvod u špijunski thriller. Neki čovjek u crnoj odjeći, ne vidimo mu lice, noću hoda neodredivim prostorom, je li to pothodnik ili prometna ulica, ima u ruci crnu torbu za spise. Neonska svjetla bliješte pa smanjuju jasnu i preglednu percepciju. Čovjek naposljetku ulazi u neku zgradu. I tada doznajemo gdje smo. U Vatikanu. Tajanstveni muškarac je kardinal Thomas Lawrence, a stigao je u odaju gdje na postelji leži mrtvi papa. Ali nema thrillera jer ništa ne upućuje da je papa ubijen. Umro je prirodnom smrću. Film se ne bavi pokojnim papom, već izborom novog poglavara Katoličke crkve. Kardinal Lawrence je zadužen da bude voditelj konklave, uobičajenog postupka za izbor novoga pape.
I može li nas ova tema doista privući? Znamo da u filmu neće biti seksa ni nasilja te raznovrsnih opčinjavanja vezanih za hedonizam i brzinu i površnost modernog življenja. Nežanrovski film bez umjetničkih preokupacija. Smirenost u kretanju kamere, montažnom ritmu i dijalozima vlada ovim filmom koji izgleda kao da želi samo objektivno dokumentirati jednu konklavu. Ako je samo to, tada je za pretpostaviti da je dosada zajamčena. Ali ipak nije tako. Redatelj Edward Berger do polovice filma spretno obavlja narativnu navigaciju bez posezanja za dramatičnim intervencijama. To pak ne može trajati predugo pa će druga polovica filma imati obrate u radnji neophodne za održavanje gledateljske pozornosti. Afrički kardinal Adeyemi seksualno je zlostavljao tamnoputu časnu sestru, navodno. On to poriče, izgledni je kandidat za papu, i tvrdi da je ova „iskonstruirana melodrama” urota kako bi ispao iz natjecanja. Zatim tu je američki kardinal Tremblay neosporno, to je otkrio kaardinal Lawrence u pisanim dokazima koje je prikupio pokojni papa, uvučen u duboku korupciju. I na koncu kardinal Benitez, rodom iz Meksika, izgleda kao domorodac, nipošto kao potomak konkvistadora, s osjetljivim poslanjem u Kabulu. Ali to nije dovoljno da popuni fabulu pa je bila potrebna i jedna eksplozija. Ustvari podignuta je i uskovitlana prašina, kao da je Bog zasuo pijeskom konklavu, iako je kardinal Lawrence oboren na pod, zadobio je na licu samo dvije ogrebotine. Na kraju filma izabran je novi papa.
Vatikan je rijetko na filmu. Ako je ponekad, to je vezano za skandal ili biografiju rimskog biskupa. „Pope John Paul II” je televizijski životopis pape Ivana Pavla drugog. „Pope Must Die” je komedija s Robbiejem Coltraneom kao Božanskim namjesnikom. Treba spomenuti i mali obračun Francisa Coppole s Vatikanom u „Kumu 3” gdje se apostrofira, kao podzaplet filma, i sramotno crkveno bankarstvo. Vatikan nije naročito tematski privlačan, ali zato katolički svećenici jesu, poglavito u horroru i thrilleru. „Egzorcist”, „Amityville horror”, „Salem’s Lot”, „The Rosary Murders”… to mogu potvrditi.
Oni nisu dali velike uloge, pa ni zapažene, jer nisu glumili da bi dominirali filmom, već mu disciplinirano služili. Pomno prikazana, zamalo dokumentarno, procedura vezana za izbor pape ne daje nikakve mogućnosti za glumačke uzlete. Raplph Fiennes je kardinal Thomas Lawrence. Fiennesova životna uloga je Amon Goeth, zapovjednik koncentracijskog logora u „Schindlerovoj listi”. Ona je stigla prerano i Fiennes ju nije do danas ponovio ili nadmašio. John Lightow je kardinal Thremblay. U američkoj filmskoj kritici lice mu je nazvano „krumpirskim”, ali on je izvrstan negativac u filmovima „Obsession” i „Blow Out” Briana De Palme. Stanely Tucci glumi kardinala Alda Bellinija. Tucci je istaknuti sporedni glumac, posebno dobar kao i profesionalni ubojica, recimo u filmu „Pelican Brief” gdje u porno kinu zadavi suca Vrhovnog suda. Isabella Rossellini je sestra Agnes. Pamtimo je iz filmova „Blue Velvet” i „Wild at Heart” Davida Lyncha. Kao sestra Agnes potvrdila je da joj glumačka budućnost leži u ulogama neškodljivih i nevažnih starica.
„Konklava” je emocionalno prazan i ledeno hladan film. Dekor filma je simboliziran u hladnoći mramora u kojoj se kreću spodobe u crvenim, crnim i purpurnim kostimima. Kao da gledamo posmrtni karneval. Naći ćemo privlačnih prizora. Razgovor kardinala Lawrencea i kardinala Bellinija u papinskoj odaji, obojica u crnom, zidovi crveni i set bijelih papinskih odora. Ogromni stubovi kao iz nekršćanske fantastike. Pun trg opatica, a svaka drži u ruci bijeli kišobran. Kornjača, živa, na prostranom ornamentskom podu. U “Konklavi” nema religije, nema duhovnosti, samo suhoparni birokratski tijek izbora pape začinjen kardinalskim intrigama i sukobima. I to treba vidjeti?
Istaknuta fotografija: prizor iz filma Konklava
#Aldo Paquola #Edward Berger #Konklava #Kritika #papa