U subotu je u Palachu održana premijera dokumentarnog filma Crna vuna Riječanke Mare Prpić. Film je prikazan u sklopu Igralke festivala što se u Rijeci održava povodom pete obljetnice djelovanja kolektiva Igralke kojeg čine Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Anja Sabol i Vanda Velagić, četiri prijateljice i diplomantice studija Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci u klasi Rade Šerbedžije i Lenke Udovički, a koje stvaraju kao autorice, izvođačice i producentice. Igralke festival donosi presjek petogodišnjeg djelovanja kolektiva uz pet autorskih predstava i velikih uspješnica Igralki, mladog ali već međunarodno priznatog kolektiva koji je na riječkoj kazališnoj sceni postao nezaobilazan.
Crna vuna dokumentarac je o istoimenoj predstavi koju su Igralke realizirale u suradnji s Udrugom Oaza, čiji su korisnici u predstavi progovarali o vlastitim iskustvima beskućništva. Autorica filma je Mara Prpić, suradnica za režiju Olja Lozica, a autor naslovne pjesme Damir Urban te film prati sve aspekte predstave, od pripreme, izvedbe, uspjeha i gostovanja, do nepredviđenog kraja. Predstava je 2023. godine bila nominirana za Nagradu za humanizam „Baščovjek“ u kategoriji kazališta, što niti ne čudi s obzirom na to kakvu ona poruku šalje.
Premijera filma Crna vuna u punom je Palachu izazvala emotivne reakcije publike, apostrofirajući time važnost, kako predstave, tako i filma, ali ponajviše rastućeg problema beskućništva o kojem se niti ne priča, a kamoli da se netko od vladajućih voljan uhvatiti u koštac s njim. Iako je Mara Prpić, autorica dokumentarca, krenula od ideje da prikaže pozadinu kulisa predstave, finalnim je rezultatom postigla puno više od toga. Prikazala je surovu realnost društva u kojem marginalizirane skupine, u ovom slučaju beskućnici, uza sav trud i dobru volju prolaze uglavnom ispod radara. Njihovi su krajevi zbroj svih spletova nesretnih okolnosti s kojima su se u životu susretali, samoispunjavajućih proročanstava u kutiju s kojima se na silu guraju njihove sudbine, nemara, tuge i žalosti. Želimo li svijet u kojem se sretni krajevi ne događaju samo u bajkama, od velike su nam važnosti ‘mali’ ljudi koji su se voljni suočavati s velikim problemima, ljudi poput Mare Prpić i čitave postave kolektiva Igralke.
– Često radim s Igralkama na njihovim predstavama kao multimedija, inače se bavim videom i režijom, a ovo je bila treća u nizu predstava na kojoj sam radila s Igralkama. Crna vuna je jedna jako specifična predstava gdje glume korisnici Udruge Oaza koji pričaju vlastite priče o beskućništvu, i predstava je doživjela jako velik uspjeh, počela je gostovati u više gradova – kada se život protagonista okrenuo za 180 stupnjeva. S ceste su dolazili u skupe hotele, najskuplje restorane u gradovima, gradonačelnik ih dočekuje i stišće im ruke, postali su zvijezde – tu mi se učinilo da je to super ideja za film. Htjela sam pokazati kako kultura može promijeniti nečiji život, kako jedan po jedan mijenjamo svijet. Nažalost, protagonisti su proživjeli tolike traume da je njihovo mentalno i fizičko zdravlje bilo jako upitno. Nakon par gostovanja njihovo je zdravlje počelo degradirati, i nakon šest mjeseci nastavak predstave bio je u potpunosti onemogućen. Jedna je protagonistica dobila rak dojke, drugi je proživio moždani udar, a naš je Anđelko nažalost preminuo. Film je u tom trenutku potpuno stao, nisam znala kako pristupiti toj temi. Kreneš raditi nešto što je lijepa priča, a onda se ona vrati nazad u cijelu tamu iz koje je i krenula. Trebalo je neko vrijeme da se svi kolektivno dobijemo, i da uspijemo ispričati cijelu tu priču. Sada je poanta filma da predstava preživi. Unutra je jako puno dijelova iz predstave, kako bi ona i dalje mogla igrati – to je bila izuzetno snažna i fenomenalno režirana predstava, koja nažalost danas više ne može igrati, ali ona kroz film nastavlja svoj put. Za mene je čitav taj proces bio užasno težak, vezala sam se uz te ljude, Anđelko je bio užasno drag i uvijek je nasmijavao ekipu – i onda gledaš njegovo lice na videu, i montiraš nekakav film, jako je to sve bilo teško. Nakon njegove smrti film je dobio totalno drugu razinu, novi kontekst, nije bilo lako. I ova premijera sama po sebi je užasno emotivna. Film će se uskoro moći pogledati i u Art-kinu, u sklopu programa “Kvarner u kratkom”, zaključuje Mara Prpić, autorica dokumentarnog filma Crna vuna, nastalog po istoimenoj predstavi kolektiva Igralke.
Fotografije snimila Marta Sirotich
#Crna vuna #Festival Igralke #Igralke #Mara Prpić #Udruga Oaza
