Kako privući odraslu publiku u lutkarska kazališta, kakvu ulogu festivali imaju u razvoju suvremenog lutkarstva i mogu li opstati ako ne uspiju izgraditi čvrstu vezu s lokalnom zajednicom? Neka su to od pitanja otvorenih na okruglom stolu „Lutkarski festivali jučer i danas za bolje sutra“, održanom u Gradskoj knjižnici Rijeka u sklopu 31. Revije lutkarskih kazališta. Razgovor je pokazao da budućnost lutkarstva ne ovisi samo o kvaliteti predstava nego i o sposobnosti kazališta da pronađu novu publiku.
Na okruglom stolu, koji je moderirao teatrolog Igor Tretinjak, sudjelovali su Benjamin Zajec iz Lutkovnog gledališča Ljubljana, Nika Bezeljak iz Lutkovnog gledališča Maribor, Katarina Ilievska Stojanovska iz Skopja, Edin Kmetaš iz Pozorišta lutaka Mostar, ravnateljica Gradskog kazališta lutaka Rijeka Magdalena Lupi Alvir te Vedrana Balen Spinčić iz riječkog GKL-a. U raspravu su se uključili i predstavnici lutkarskih festivala iz Splita, Zadra i Cresa, međunarodne lutkarske organizacije UNIMA te publika, čiju je perspektivu predstavio Alek Vodopija.
Jedna od središnjih tema bila je još uvijek raširena predodžba da je lutkarstvo umjetnost namijenjena isključivo djeci. Sudionici su upozorili da suvremeno lutkarsko kazalište odavno nadilazi takve okvire, istražujući različite izvedbene forme, progovarajući o složenim društvenim temama i obraćajući se svim generacijama. Pritom se otvorilo i zanimljivo pitanje trebaju li lutkari neprestano dokazivati da njihove predstave mogu biti namijenjene odraslima ili bi se pozornost napokon trebala usmjeriti na njihov umjetnički sadržaj.
O iskustvu riječke Revije govorila je ravnateljica Gradskog kazališta lutaka Rijeka Magdalena Lupi Alvir, podsjetivši da festival kontinuirano traje od 1996. godine, kada je pokrenut u vrijeme obnove kazališta. Tijekom tri desetljeća Revija je razvila međunarodni karakter, ali je zadržala usmjerenost prema domaćoj publici.
Posljednjih godina organizatori nastoje dodatno proširiti njezin dobni raspon, pa program sve jasnije oblikuju u dvije cjeline: predstave za najmlađe te one namijenjene školarcima, mladima i odraslima. Riječ je o zahtjevnom organizacijskom i umjetničkom iskoraku, osobito za relativno malu kazališnu ekipu, ali i o svjesnom nastojanju da se lutkarstvo predstavi kao relevantan dio suvremenih izvedbenih umjetnosti.
O važnosti lokalne publike govorio je i Benjamin Zajec iz Lutkovnog gledališča Ljubljana. Njegovo je polazište da festival ne može svoju vrijednost mjeriti samo brojem međunarodnih gostiju i stručnjaka. Njegov stvarni značaj pokazuje se u odnosu s gradom u kojem se održava, u gledateljima koji mu se vraćaju i umjetnicima kojima otvara nove mogućnosti.
Sudionici su razmijenili i iskustva organizacije festivala u Mariboru, Skopju, Mostaru, Splitu, Zadru i na Cresu, pri čemu su posebno istaknuti problemi financiranja, nedostatka stručnog kadra i sustavnog obrazovanja lutkara. Mostarsko iskustvo pokazalo je koliko festivali, osim predstavljanja predstava, mogu biti važna mjesta učenja, povezivanja i profesionalnog razvoja.
Razgovor je otvorio i pitanje samog smisla festivalskih susreta. Predstave su njihov temelj, ali festivali žive i kroz razgovore nakon izvedbi, razmjenu iskustava, susrete umjetnika i gledatelja te stvaranje osjećaja pripadnosti zajednici.
Upravo se u tome mogla prepoznati jedna od najvažnijih poruka riječkog okruglog stola: budućnost lutkarskih festivala ne određuje samo ono što se događa na pozornici, nego i ono što ostaje nakon što se svjetla pozornice ugase.
Istaknutu fotografiju snimio Petar Fabijan
#Gradsko kazalište lutaka Rijekaa #Igor Tretinjak #Magdalena Lupi Alvir #okrugli stol #Revija lutkarskih kazališta
