U Hrvatsku je ovaj tjedan stigla Martha Wells, nagrađivana američka spisateljica koja je uspjela stvoriti uvjerljivog, duhovitog lika s kojim se vrlo lako poistovjetiti – a koji uopće nije čovjek.
S uglednim nagradama kao što su Nebula, Hugo i Locus iza sebe, Wells je u svijetu književnosti i SF-a dostigla zavidnu popularnost, i to najviše zahvaljujući njenom zabavnom i dinamičnom serijalu Dnevnici jednog Ubibota. No njena spisateljska karijera započela je mnogo prije toga, prvijenac The Element of Fire objavljen je 1993., a napisala je i Stories of Raksura, Ile-Rien serijal, i recentno Witch King i nastavak Queen Demon.
Povodom gostovanja na Sferakonu, Martha Wells je posjetila i Rijeku kako bi se predstavila svojim čitateljima u V.B.Z-ovoj knjižari, što je bila vrijedna prilika za razgovor o njenom pisanju, inspiracijama, aktualnostima i novoj Apple TV adaptaciji voljenog Ubibota.
U svijetu ste najpopularniji zbog serijala u Ubibotu, ali stvorili ste brojne fantasy svjetove i dvadesetak godina prije toga. Što vas je dovelo do te ideje, i kako se vaš interes o čemu želite pisati mijenjao kroz godine?
Oduvijek sam voljela znanstvenu fantastiku, ali sam uglavnom pisala fantastiku. Meni SF i fantastika nisu toliko različiti, osobito ako govorimo o SF-u u dalekoj budućnosti gdje tehnologija nije toliko detaljno opisana. Kad sam dobila ideju za Ubibota, to je očigledno bila znanstveno fantastična priča. Zapravo se nije puno toga promijenilo jer sam se nedavno vratila fantasyju s knjigama Witch King i Queen Demon.
Odakle potječe ta ljubav prema spekulativnoj fikciji, zbog koje ste počeli stvarati u tom žanru i u njemu se zadržali?
Puno sam čitala SF u djetinjstvu, ali i gledala TV serijale kao što je Lost in Space. Vjerujem da sam počela pisati SF jer su to bile priče koje sam htjela ispričati, u tome sam se osjećala ugodno, a i oduvijek uživam u kreiranju izmišljenih svjetova.
Dnevnici jednog Ubibota su brzi, užasno zabavni, pametno osmišljeni i bogati, no također ih je vrlo lako čitati. Koliko je prikazivanje kompleksnih priča i worldbuildinga u tako pitkom obliku izazovno?
Mislim da to ne bih uspjela napraviti da nemam spisateljskog iskustva. Moje se pisanje uvelike promijenilo s vremenom. Način na koji sam napisala Ubibota je kompleksniji, uglavnom zato što je to lik koji vidi druge ljude na drugi način i prikuplja podatke, i to je nešto što sam trebala uzimati u obzir, pogotovo u scenama borbe. Drugi primjer je u šestom nastavku, kada Ubibot pokušava riješiti misterij. Prvo sam to napisala kao da detektiv razriješava slučaj, ali sam brzo shvatila da to nije način na koji bi funkcioniralo. Na kraju ga je razriješio na sebi svojstven način, preko baze podataka. Morala sam puno mozgati oko toga kako bi takav lik zaista razmišljao i kakve bi odluke donosio, što dodatno komplicira stvar.
Ubibot je vrlo specifičan i autentičan lik, ali njegova priča otvara teme koje su već dugo prisutne u književnosti i pop kulturi, a to je etičnost iskorištavanja androida i umjetne inteligencije u čovjekovu korist. I Ubibot se kroz serijal mijenja, počinje imati sve više reakcija nalik ljudskima. Je li se vaše mišljenje o svemu tome promijenilo nakon dugogodišnjeg bavljenja likom kao što je on?
Da, Ubibot s vremenom postaje sve društveniji. U startu nisam mnogo razmišljala o tome, imala sam ideju i scenu i htjela sam o tome pisati dalje. Kako je priča napredovala, imala sam nekoliko varijanti kraja, a jedna je bila da Ubibot umre, no to mi se nije svidjelo, a druga je bila da se vrati očuvanju podataka i slično, ali to ponovno ne bi značilo da je dobio slobodu. Cijeli koncept se mijenjao i sazrijevao dok sam pisala.
Ubibot uskoro dobiva i adaptaciju, i riječ je o velikoj produkciji, a na Apple TV-u će se sljedeći tjedan prikazati prve dvije epizode. Budući da su knjige naracija u prvom licu i da se mnogo toga odvija unutar njegovih misli, koliko se priča morala prilagođavati i mijenjati?
Bila sam uključena u produkciju, i bilo je dijelova koje smo morali promijeniti. O tome smo baš pričali u početku, kako uzeti naraciju u prvom licu i prebaciti je u trodimenzionalni svijet i vizualno pripovijedanje, i znali smo da će morati biti drugačije. Puno toga se odnosi na scene koje Ubibot ispriča da su se dogodile, a sada smo ih i prikazali, što je dalo glumcima koji tumače ljudske likove, kao što je dr. Mensah, priliku da ih dobro razviju. Mislim da je to ujedno obogatilo priču. U jednom intervjuu smo imali razgovor da bi se na adaptaciju moglo gledati kao na dobar fanfiction. Adaptacija suštinski ne mijenja priče, ali ih prikazuje na nov način, kao što i svaki čitatelj ima vlastitu interpretaciju teksta. Pogledala sam sve epizode serije, i jako mi se sviđa što su napravili. Uvažili su i moje sugestije, bila sam prilično involvirana u cijeli proces, i sretna sam kako je sve ispalo.
Unatoč tome što je napisana u prvom licu, knjiga je jako vizualna, i nije je teško zamisliti u filmskom ili TV obliku. Koliko ste zapravo vizualna spisateljica?
Prilično sam vizualna, važno mi je znati kako svijet izgleda i kako se u njemu netko osjeća. Mislim da je u prozi lakše prenijeti taj osjećaj, i dati mašti čitatelja da i sami nešto s time učine.
Otežava li sva tehnička terminologija i razumijevanje mehanike SF svijeta tečnost pisanja?
Da, to itekako utječe na flow pisanja. Imala sam akcijske scene kojima sam se vraćala shvaćajući da nisu dovoljno kompleksne, ali tehnologija je uglavnom izmišljanje stvari koje su mi potrebne u tom trenutku i nadogradnja na ono što sam već osmislila.
Na čemu trenutačno radite?
Ima nešto što američki izdavač još nije najavio, pa nisam sigurna koliko o tome mogu pričati. Ali vrlo brzo izlazi serijal Emilie Adventures, zapravo revizija romana za mlade koje sam prethodno napisala i već neko vrijeme nisu u tisku, ali sam uspjela dobiti natrag autorska prava. Ranije ove godine završila sam nastavak romana Witch King, Queen Demon, i to izlazi u listopadu ove godine, a spremam se i napisati treći dio, tako da se tome posvećujem kada dođem kući.
Vjerujem da imate puno ideja za pisanje, i SF nudi bogat teren za zanimljive i aktualne priče, kako izaberete ideju koju odlučite pretvoriti u roman?
Ne planiram puno toga unaprijed, tako da ako dobijem ideju koja me privlači počnem raditi na njoj i pisati. Ako želim nastaviti, to je onda to. Mogu to opisati kao iskricu, ili kao motor priče, zbog čega nastavljam dalje. Moram biti zaintrigirana idejom, i onda vjerujem da bi mogao biti i čitatelj. Ali važno je nastaviti, bilo je mnogo priča koje sam započinjala, ali nisu daleko dogurale.
Jedno brzopotezno pitanje za kraj – što trenutačno čitate?
Čitam A Palace Near the Wind kanadske autorice Ai Jiang. Fascinatna fantasy novela koja je izašla prije nekoliko tjedana. Veselim se romanu Witch Roads Kate Elliott, a planiram sljedeće čitati i Long Live Evil autorice Sare Reese Brennan.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović Tušek
#Dnevnici jednog Ubibota #intervju #Martha Wells #SF #Sferakon #V.B.Z.
