Matej Zec, jedan od naših najproduktivnijih glazbenih producenata i glazbenika poznatim po djelovanju u bendovima Let 3 i Morso, nedavno je i službeno nagrađen s čak tri porinovska kipića, a nakon pet nominacija! Riječ je o nagradama Porin za producenta godine, za najbolji album alternativne glazbe “Republikaj” grupe Ogenj i najbolji album za djecu “Kišni razdraganci 2“ izvođača Ivanka & Mrle.
Iako mu je raspored ispunjen, a lista neostvarenih ideja i želja se samo širi, uhvatili smo ga za razgovor u kojem je otkrio na koji je način izgradio sebe kao producenta, kroz Let 3 ‘stažiranje’, brojne suradnje, ali i iscrpno preslušavanje i istraživanje glazbe svih žanrova, koji mu se glazbeni projekt urezao u pamćenje, koga vidi kao zdravu konkurenciju, ali i što mu u životu predstavlja Olivia Rodrigo.
Za početak jedno aktualno pitanje za producenta godine – što ti nagrada Porin znači?
Iskreno, par dana prije dodjele nagrede Porin u Karlovcu nisam baš niti razmišljao o Porinu, a onda dođe taj dan i dobiješ kipić pa si nekako zadovoljan i sretan i osjećaš se baš dobro. Zato bih rekao da mi znači u nekom motivacijskom smislu. Ipak je riječ o prestižnoj nagradi struke, i postaje ti jasno da sad već veliki dio struke zna da postojiš, što je uvijek lijepo, a mislim i da s vremena na vrijeme nije loše ponekad malo nahraniti ego.
Koje je, prema tebi, najbolje mjerilo uspješnosti glazbe koja ima tvoj producentski pečat?
Pa meni osobno je bitno da su ljudi s kojima radim na pjesmi skupa sa mnom zadovoljni s time što smo napravili. Moram osjetiti to osobno zadovoljstvo, ali naravno da je najveće mjerilo svake glazbe publika! To jest, u ovom slučaju uživaju li slušatelji u glazbi koja se stvara u mom studiju.
Što te najviše oblikovalo kao producenta?
Vjerojatno činjenica da nisam nikad slušao isključivo jedan žanr glazbe nego sam od rane mladosti slušao sve i svašta što mi je bilo zanimljivo i uhu drago, bez obzira na žanr, a i tako sam pokušavao svirati gitaru i raditi pjesme u svim bendovima u kojima sam djelovao, a tu najviše mislim na Morso i Let 3.
Kakvu je Let 3 tu ulogu imao?
Imao sam tek 18 godina kad sam počeo svirati u Letu 3 i vrlo sam rano shvatio da uvijek treba pomicati granice. A i s Prljom sam više zavolio grupu Clash, što je sigurno utjecalo i oblikovalo mene kao producenta.
Je li ti se proces rada značajno promijenio kroz godine, bilo u kreativnom ili poslovnom smislu? Ovisi li to o tome kako generalno u nekom trenutku diše glazbena industrija?
U kreativnom smislu se i nije promijenilo. Uvijek imam isti stav prema svakoj pjesmi – vodi me njezina emocija, bila ona žestoka, nježna ili ritmična i plesna, kao i atmosfera koju stvara… U poslovnom smislu sve je postalo brže i više. Nitko nema vremena dulje vrijeme raditi na albumu i ući dublje u svaku pjesmu. Ponekad mi to smeta jer stvara određeni pritisak, a i teško da će se u moderno doba dogoditi hit pjesma poput recimo Bohemian Rhapsody, znači globalna hit pjesma od 6 minuta koja se pušta na radiju.
Naravno, pratim koliko mogu i svjetsku glazbenu produkciju i svakim danom pokušavam nešto naučiti i to primijeniti u svom poslu, ali sam i svjestan činjenice da imam neki podsvjesni ukus u mjuzi koji me definira jer na kraju moram vjerovati svom uhu. Također sam skužio da ja starim, a mjuza se reciklira – tako u svoj novijoj mjuzi čujem prošlost, i ponekad se ne oduševim iako kužim da je genijalno.
A koliko su se promijenili tvoji afiniteti, možda čak i glazbeni ukusi? Nailaziš li i dalje na nešto novo što te trajno oduševi, ili se držiš prvih ljubavi?
Kako svako jutro vozim kćer u školu i naravno slušamo što ona voli, zadnje dvije godine najviše slušam Billie Eilish, Chappell Roan i njezinu najdražu Oliviu Rodrigo – i sad javno priznajem da sam postao fan! Pa si nekad kažem što ja ovo slušam i stavim na primjer Led Zepellin da si očistim uši 🙂
Što ti je važno kod glazbenika s kojima surađuješ?
Važno mi je da imaju stav prema onom što rade i da vjeruju u svoj rad. Ako to osjetim, i ja počinjem više gristi i ulaziti dublje u projekt, pjesmu, album… Volim osjetiti entuzijazam kod ljudi, to me čini mentalno mlađim!
Postoji li neki projekt koji ti je prošao kroz ruke u dosadašnjoj karijeri koji bi iz nekog razloga mogao izdvojiti? Poseban gušt, izazov, ili nešto treće.
Sad ovako na brzinu i koliko se sjećam, spomenut ću grupu Jonathan i snimanje i rad na njihovom prvom album Bliss, gdje sam osjetio entuzijazam na max kod svih članova benda, a i kod sebe. Pa onda kad sam radio na albumu Škare Krede Najlon s Morsom kad smo po meni starno pomicali granice i uopće nas nije zanimalo hoće li to biti uspješno. I naravno, album Jedina s Letom 3 koji me sigurno definirao kao glazbenika, a to znači i producenta. Ima tu još projekata koje sam radio, od 2 Cellos do aktualnog Baby Lasagne…
A možeš li izdvojiti i neko producentsko ime, kolegu, čiji ti pristup i rad stvaraju neku vrstu inspiracije ili momenta zdrave konkurencije?
Samo jedno ime ne mogu izdvojiti, ali znam da su na mene utjecali velikani poput Rick Rubina, Brian Ena, Flood, Daniel Lanois, Nigel Godrich, Toni Visconti, Steve Albini, George Martin, Thcad Blake… Njihove radove s nekim bendovima sam proučavao i istraživao, zaljubljivao se…
A zdravu konkurenciju ili dnevnu inspiraciju, ili samo druženje, vidim u jednom od svojih najboljih prijatelja i kolegi iz benda Morso, danas u grupi The Siids, Darku Terleviću, s kojim provodim dosta vremena pričajući o mjuzi, produkciji, novoj mjuzi, i tako dalje…
Neostvarene želje i ideje? Imaš li dugoročne vizije i ciljeve, ili projekte realiziraš kako dolaze?
Što bi bio čovjek bez neostvarene želje i ideje – NIŠTA! Imam toliko neostvarenih i želja i ideja da me sram o tome uopće pričati. A projekte realiziram kako dolaze, iz dana u dan, i ulazim u njih koliko duboko mogu i ne vidim još kraj. Stalno imam osjećaj da sam na samom početku.
I za kraj, blitz pitanje – najbolji alternativni album (domaći ili strani) u zadnjih godinu dana, a koji je više manje prošao ispod radara.
Vjeruj mi ja više ne znam što je to uopće alternativna glazba, ali u zadnje vrijeme sam primijetio recimo engleski bend UGLY, australski Ecca Vandal i simpatične su mi dvije cure iz benda Nova Twins.
Kod domaćih bih izdvojio sve nominirane u kategoriji Alter albuma s ovogodišnjeg Porina, znači Nemeček, Idem i Ogenj i naravno riječku grupu The Siids, ali još jednom moram reći da mi uopće više nije jasno što je to alter!
#intervju #LET 3 #Matej Zec #Porin #producent godine 2025 #produkcija
