Jednog od prominentnijih umjetnika na području bivše nam države Borisa Burića upoznala sam lanjske godine na prozoru galerije SNV-a u Preradovićevoj ulici u Zagrebu koja je tik do moje tadašnje redakcije. Tada je kustosica Davorka Perić pripremala jednu od svojih famoznih grupnih izložbi. Borisov rad „Obraćam vam se kao čovek čovjeku“, što je referenca na rad Dalibora Martinisa, bio je vodeći rad izložbe,a Boris na ogromnom plakatu postavljenom na zid galerije nas je izazivao na zanimanje. Kada smo se upoznali na prozoru galerije, on je tada s Goranom Škofićem, čiji je rad bio dio izložbe također, Davorki Perić pomagao postaviti istu. I odmah mi se svidio neposredan kakav jest. I odmah sam znala da s obzirom na to da ću sutradan biti novinarka koja radi prilog o izložbi morati imati njegovu izjavu. Ne možeš se vratiti u redakciju bez izjave najvažnijeg umjetnika izložbe. Eh, da sam znala kako će trnovit put biti do te izjave popila bih barem rakiju prije.
Već taj dan prije izložbe Burić se preznojio samo na spomen izjave za medije. Na koncu je na dan izložbe završio na hitnoj i drito s hitne na izložbu. Jedva, jedvice sam ga uspjela nagovoriti da kaže samo jednu rečenicu, ali je na mene kao umjetnik i čovjek ostavio ogroman utisak pa sam se obradovala kada mi se prije nekoliko dana javio da se nađemo u Rijeci. „Ponesi neku kredu ako imaš“, napisao mi je u poruci. I ja što ću brže, bolje tražim po stanu – nema krede, ali ima bijela pastela. Burić me raspuštene kose, valovite od mora, kao neki renesansni čovjek, čeka ispred riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i tamo na ulazu u muzej radi intervenciju u prostoru – s pastelom crta brojalicu, dobro nam svima poznatu igru iz djetinjstva. Bilo je nesnosno vruće. Niti gemišti niti pive, a bogme niti ventilator koji je pičio u nas u bircu unutar Art Kvarta Benčić nisu pomogli da dođemo k sebi. Pa sam zaključila, znajući kako se kliještima vade riječi iz njega za medije, da je bolje da mu pošaljem pitanja sutra. Ocijenila sam da je važnije druženje jer mene uvijek kao novinarku najviše zanima tko je taj čovjek u pozadini umjetničkog rada. Danima sam čekala Burićeve odgovore, što zbog vrućine, što zbog toga što se on riječima bačenim u javnost ne razbacuje olako, mada sam mu poslala samo pet pitanja. No sve vrijeme smo se čuli. Nije on neki prepotentni frajer koji ostavlja ljude da čekaju. Odgovori su stigli i nema smisla da ih oblikujem u rečenice pa neka ostanu kao najkraći intervju ikad, barem meni.
Kako ti je u Rijeci ovih dana i kako je doživljavaš?
Potres u 2:14 na Rastočinama, 35 stupnjeva u podne, smrad iz Kružne kruži Rijekom, Mosk oslikava novi mural, Katarina Podobnik drži čekić u ruci, Vojvoda drži srp i postavlja izložbu „Osobno je političko” u Galeriji OK, Branko Cerovac ne prestaje da priča (dobro je da postoji), postoji i Čarli koji donosi domaće vino. Volim grad koji toči.
Fali li Rijeci istaknutih umjetnika? Ima li netko od riječkih umjetnika ili umjetnica koga bi izdvojio?
Umjetnik se sam mora izdvojiti. Trenutno ne vidim takvoga. Omladina se prilagođava trendovima i pravilima koje su nametnute od raznih kulturnih politika. Pristaju da budu ukalupljeni, al tako je svugdje. Umjetnost je u velikoj krizi, udavljena je u hiperprodukciji svačega, plošna, bez dubine, opsjednuta sobom, zatrovana taštinama, interesima… mora se direktno problematizirati… i to važi za svaki segment i tiče se svakog šarafa: umjetnika, kustosa, institucija, nezavisnog sektora. Jedno dubinsko preispitivanje svega. Umjetnost pripada narodu. Narod to mora razumjeti i voljeti, to mora biti ukorijenjeno i rasti s njihovim osjećanjima, mislima i željama, u njima mora buditi i razvijati umjetnika.
Što misliš o konceptu ArtKvart-a Benčić? Kako ga doživljavaš? Što je dobro, a što ne valja?
Svakako ima potencijal, kao nekakav punkt na kome može doći do nekog dijaloga.
Napravio si ispred ulaza u riječki MMSU brojalicu kao intervenciju. Zašto baš brojalica? I što ona u ovom slučaju predstavlja?
Umetnik – institucija bez omladine – umetnost – društvo – pojedinac – politika – umetnost – pojedinac – umetnost – umetnik – umetnost – antiumetnik…
Kako komentiraš što je muzej zatvoren prije službenog zatvaranja?
-Kuc kuc!
-Tko je to?
-To sam ja!
-Ja? Kako mogu biti ja kad sam ja unutra?
