U našu je redakciju stiglo pismo koje objavljujemo u cijelosti:
Iza nas je 08.03., Međunarodni dan žena, čija je tradicija započela još u 20. stoljeću prosvjedovanjem žena za svoja prava. Sama priroda prosvjeda bila je klasna: to je bio dio radničkog pokreta u kojem su se žene borile za bolje i sigurnije radne uvjete, veće plaće te tada kraće radno vrijeme od 8 sati dnevno. Također su se borile protiv dječjeg rada, loših životnih uvjeta, rata i gladi.
Sam dan je od tada žarišna točka pokreta za prava žena. Tijekom njega se ističu i šira pitanja rodne ravnopravnosti, reproduktivnih prava te rodno uvjetovanog nasilja (također klasna pitanja).
Međutim, za neke, dan je samo oportunistička točka za financijsku dobit.
Naime, danas je prvi naplaćeni dan konferencije Women’s Weekend koja od 6. do 9. ožujka “okuplja važna imena regionalne i svjetske scene s ciljem povezivanja i osnaživanja žena te kao podsjetnik da u svom užurbanom rasporedu nađemo vrijeme za sebe” (kako navode na svojoj web stranici).
Ne zvuči loše, zar ne? Naravno da se žene trebaju povezati i osnažiti. To su neke od ključnih riječi pokreta za ženska prava. Pritom ne moramo odbaciti ni opuštanje kao oblik otpora ubrzanom rasporedu žene koja još i u današnjici često mora nakon svoje prve smjene u danu odraditi i drugu smjenu neplaćenog rada kod kuće; često za sve ostale članove kućanstva.
Rijeku već danima krase ljubičasti plakati pored kojih svi mi prolazimo i čitamo (doduše na eng. jeziku) tekst “W Weekend: connect, empower, relax”.
Jedna prodavačica (ili učiteljica, ili doktorica u javnom zdravstvu, ili studentica…) prolazi pored plakata. Misli na “8. mart”, kada od svojeg prijatelja/partnera/brata/sina na poklon dobije čestitku i cvijet. Razmišlja o opuštanju koje joj je prijeko potrebno od vijesti o nasilju nad drugim ženama, od priča njenih kolegica, od straha kojeg osjeća u busu, hodajući ulicom, na poslu ili u izlasku.
Vidi web stranicu. Vidi cijenu ulaznice od 250-380 € (+PDV), ili 50 € za studente.
Ovo nije tekst o visokoj cijeni nekog događaja.
Ovo je tekst o samoj prirodi događaja: o njenom sadržaju, temama, ali i o širem ekonomskom i kulturnom kontekstu u kojem se nalazi.
Ovo je tekst o elitizmu, isključivanju, nemaru vlasti, dvoličju kulturnih ustanova, manipulaciji, iskorištavanju i komodifikaciji ženske borbe.
Tekst o svemu čega nam je dosta.
U vremenu u kojem se žene žustro bore za prava nad svojom autonomijom, protiv duplih standarda ljepote, dehumanizacije te drugotnosti, u Rijeci se na Međunarodni dan žena održava ekskluzivni event koji je šamar svoj ženskoj borbi i svim ženama općenito. Ženska emancipacija se unutar vikenda svodi na to da je jedina žena koja je vrijedna bogata, mršava, zgodna, poduzetnica…
U tome sudjeluje grad koji se pritom, izgleda, ponosi svojeg “ženskog imena”.
Gradonačelnik Marko Filipović, u petak sudjeluje u panel diskusiji “Rijeka – grad ženskog imena i snažnog identiteta”. Prema opisu panela “simbol tog identiteta su dizalice na terminalu Rijeka Gateway, koje će nositi imena snažnih žena koje su ostavile trag – od grobničkih mlikarica do olimpijskih pobjednica.”
Simbolizam ne plaća radnice. Ne plaća sve veću najamninu stanova u Rijeci. Ne plaća put u Sloveniju za medicinski pothvat potreban ženi da bi sudjelovala u ovom, takozvanom, “girlboss feminizmu” Women’s Weekenda.
Čak ni u kulturnom smislu, ova simbolika ne emancipira žene. Nazivanje neživih stvari – poput mašina – ženskim imenima, vrlo je stara praksa koja radi upravo suprotno od emancipacije i humaniziranja. To nam je svima poznato po praksi imenovanja automobila i brodova ženskim imenima. Za istinsku emancipaciju, mlikaricama i olimpijskim pobjednicama bi se trebali dignuti individualni spomenici.
Rijeka zapravo ima povijest vrlo rodno konzervativnih proizvoda komemoracije. Ženske skulpture u gradu uglavnom su uvijek samo alegorije, dok muške ličnosti imaju brojne skulpture sa svojim licem, imenom i prezimenom.
Kulturni djelatnici, poput Branke Benčić, sudionice spomenutog panela te ravnateljice Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u kojem se Women’s Weekend održava, takve bi stvari trebali znati. Rijeka nije pošteđena licemjerja i neobrazovanosti kulturnih ustanova. Podsjetimo se, još jučer je Muzej grada Rijeke na “Seksizam naš svagdašnji” kritiziran jer za Dan žena provodi radionicu za rješavanje celulita. U slučaju MMSU-a, licemjerje je vidljivo u veličanju svojih izložbi ženskih, pa čak i feminističkih, tematika (npr. “Gdje je ženi mjesto?”, “Vidljive” i “Soba užitaka”) s jedne strane, ali davanjem prostora panel diskusijama poput “Revolucija kolagena: Inovacije i nova saznanja u regeneraciji kože i tijela powered by Vichy” s druge strane.
Panel diskusije pune su kompanija koje tamo, u suštini, promoviraju svoje proizvode.
Osim spomenutog, razgovor o “odgovornosti prema sebi” koju vodi Croatia poliklinika, “Digitalna romansa: Kako se zaštititi od digitalnih prevara” uz A1, “How Women’s Voices Are Reshaping Breast Aesthetics” [“Kako ženski glasovi preoblikuju estetike grudi”] uz Mia Femtech (estetska kirurgija)…
Većina besramno eksploatira nesigurnosti žena koje su proizvod upravo patrijarhata protiv kojeg se feminizam bori – jer patrijarhat šteti ženama. Ove panele iskorištavaju ženske nesigurnosti kako bi od njih zaradile na tako degutantan i očiti način da će se imalo načitana osoba zapitati tko je i kako mislio da je Women’s Weekend dobra ideja.
U 2024. godini u Hrvatskoj je počinjeno 18 femicida.
Na dan u godini kada se toj temi posvećuje međunarodna pozornost, Grad Rijeka odlučuje biti partner u konferenciji u kojoj panel “Stand Up protiv uznemiravanja na ulici” pokreće korporacija: L’Oréal Paris.
Ove godine, 2025., Ministarstvo kulture i medija odbija podržati VoxFeminae – vodeći hrvatski portal i prostor za rodnu i medijsku kulturu – a Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci na Dan žena daje prostor konferenciji koja žene eksploatira i isključuje.
U Hrvatskoj inflacija grize ljudima novčanike, izbacuje ih iz stanova. Žene iz toga nisu isključene.
Dok se bore usprkos okolnostima u kojima se nalaze, na ulicama ih izazivaju i ismijavaju plakati Women’s Weekenda s panelima o “biznis svijetu”, “liderstvu” te “Radionicom osobnog razvoja: Uspjeh je izbor”. Opis radionice govori kako će se sudionici|e koristiti motivacijskim karticama kako bi shvatili|e u kojem smjeru u životu mogu ići. Pritom se krivica prebacuje isključivo na individualce i njihov “stav” umjestno na socioekonomske uvjete pod kojima se nalaze.
A kakav je to stav? Naše sugrađanke i sugrađani kupuju hranu samo na popustu, rade u mirovini te iznajmljuju svoje stanove u kojima žive turistima tijekom sezone. To je stav koji imamo da preživimo dok na panelima u širem centru grada razgovaraju o “premium turizmu” poduzetnika koji će se obogačivati i steći “uspjeh” na leđima radnica|ka čiju borbu ne podržava ni sam grad u kojem žive ili borave.
Podaci poznati redakciji
Istaknuta fotografija: Aleš Suk
#Dan žena #konferencija #MMSU #Rijeka #Women's Weekend
