Riječki Srbi bili su svjesni koliko je njihov kapital bio važan za Rijeku i koliko je caru bilo stalo da oni ostanu u Rijeci te su koristeći se carskim povlasticama, tražili od cara dopuštenje za gradnju crkve kao što je to bio slučaj u Trstu. U povodu boravka cara Josipa II u Rijeci, obraćaju se Guberniji s molbom da ih car sasluša s obzirom na to da niti nakon tolikih memorijala njihova vjera ne uživa zajamčenu slobodu. Na posljetku je, na današnji dan 1785. godine, stigla carska dozvola da Srbi mogu podići svoju crkvu i da mogu zakapati svoje mrtve prema obredu svoje vjere. Oni trebaju za gradnju crkve dokazati da imaju osiguran kapital da mogu početi i dovršiti gradnju crkve. Općina će doznačiti mjesto gdje se crkva ima sagraditi. Tek 1788. godine započinje gradnja crkve. U tu su svrhu kupili novi teren na Staru pred Gradskim tornjem, gdje su stajale javne mjere koje su tom prilikom uklonjene, za svotu od 1500 fiorina. Arhitekt Anton Gnamb sam je bio označio zemljište i proširenje crkvenog dvorišta do treće linije urbanističkog plana, odnosno do kuća izgrađenih na morskoj strani. Gnamb je također dobio nalog da zbog obrane luke sagradi novu utvrdu bliže drvenog gata na Tršćanskoj obali (danas Riva Boduli), a to bi oduzelo dio zemljišta za crkvu. Srbi su morali ostaviti velika vrata na crkvenom dvorištu da se mogu unijeti topovi u slučaju nužde.
Izvor: Radmila Matejčić, Kako čitati grad, 2013.
Za glavnog arhitekta za podizanje crkve izabran je arhitekt i graditelj Ignazio Lodovico Hencke. Pod njegovim vodstvom 1788. postavljen je kamen temeljac i započeta gradnja pravoslavne crkve sv. Nikole (Chiesa dei Greci ortodossi). Hencke je projektirao crkvu po uzoru na Saborni hram Gornjokarlovačke Episkopije. Iste godine, 21. rujna, Hencke sklapa ugovore s različitim majstorima za izvođenje radova: slovenskim klesarom Matijom Brinjevcem za klesarske radove, Antonom Grbcem za kovačke radove, te s vlasnikom riječkog kamenoloma Luigijem Perretijem za nabavku kamena. Do 1790. godine građevinski radovi su bili gotovo dovršeni, osim unutrašnjosti crkve.
Pravoslavna crkva sv. Nikole u Rijeci, izgrađena 1789. godine u stilu kasnog baroka.
Pravoslavna crkva sv. Nikole: Smještena u Ulici Ignazija Henckea, crkva pripada Eparhiji gornjokarlovačkoj Srpske pravoslavne crkve. Sagrađena je 1790. godine prema projektu Ignacija Henckea, financirana sredstvima malobrojne, ali bogate srpske zajednice tzv. “Sarajlija”, koja se (16 obitelji) doselila u Rijeku 1768. godine. Srbi su koristili zagarantirane carske privilegije za slobodno obavljanje istočnog obreda u vlastitom hramu.
Godine 1794 Majstor Stjepan Konti iz Ribnice izrađuje 35 stasidija (vladičanski “sto”) za unutrašnjost crkve, doprinoseći dovršetku interijera.
Gradnja crkve u središtu grada naišla je na otpor riječke općine. Prema legendi, riječki guverner, stojeći ispred Gradskog tornja, ljutito je bacio kamen u more i rekao: “Tu gradite crkvu!” Upornim radom, Srbi su zasuli more i na nasipu izgradili hram. Iako je ovo legenda, istina je da je, prema projektu arhitekta Antona Gnamba, veliki dio tog dijela grada izgrađen na terenu oduzetom od mora. Crkva posjeduje bogatu zbirku ikona donesenih iz Bosne i Vojvodine (Hakozović, Orfelin, 18. stoljeće).
Henckeov rad na crkvi sv. Nikole ostaje trajni spomenik njegovom doprinosu riječkoj arhitekturi. Crkva, izgrađena u stilu kasnog baroka, ne samo da služi kao mjesto vjerskog okupljanja, već i kao svjedočanstvo Henckeove vještine i vizije u stvaranju arhitektonskih djela koja su oblikovala povijest Rijeke.
#Ignazio Lodovico Hencke #povijest #pravoslavna crkva u Rijeci #pravsolavna crkva sv. Nikole #Rijeka
