Lionello Lenaz bio je ugledni riječki liječnik, znanstvenik, pjesnik i političar koji je ostavio značajan trag u medicinskoj zajednici, posebice u hematologiji. Njegovo istraživanje leukemije donijelo je ključne spoznaje; prvi je utvrdio da je riječ o neoplastičnoj, a ne hiperplastičnoj bolesti, kako se ranije smatralo. Lenaz je radio u Gradskoj bolnici u Rijeci, gdje je bio prosektor i bakteriolog, a jedno vrijeme i jedini stručnjak te vrste u gradu. Također, dao je važne doprinose neurologiji, baveći se cerebralnim sustavom i istraživanjem malog mozga, te je uveo pojam statičke inervacije u neuroznanost, što je imalo veliku ulogu u razumijevanju stabilizacije zglobova.
Lenaz je rođen na današnji dan 1872. u Rijeci u obitelji poduzetnika Vincenza Riccarda Lenaza i domaćice Alojzije Maroevich. Odrastao je uz sestru Giusepinu, a nakon smrti roditelja, zahvaljujući naslijeđu, obitelj je bila financijski osigurana. Lenaz je 1889. upisao medicinsku školu u Beču, koju je završio 1895. s odličnim uspjehom. Kao mladi liječnik, šest godina radio je kao asistent u Poliklinici za nervne bolesti pod vodstvom profesora Moritza Benedikta u Beču. Tamo je stekao iskustvo i u drugim važnim institucijama, poput laboratorija za neuroanatomiju i kemijskog laboratorija.
Po povratku u Rijeku 1901., postao je upravitelj Bakteriološkog laboratorija gradske bolnice te konzultant za interne bolesti u bolnici Svetog Duha. Tijekom Prvog svjetskog rata sudjelovao je u organizaciji zdravstvenih službi za vojnike i civile, a 1915. preuzeo je ulogu liječničkog zapovjednika u bolnici Crvenog križa smještenoj u Iseljeničkom hotelu. Kasnije je naslijedio primariusa Cattija na mjestu voditelja medicinskog odjela riječke bolnice, a postao je i slobodni docent na Sveučilištu u Padovi, gdje je predavao iz područja hematologije, nefrologije i neuropatologije.
Njegova karijera bila je usmjerena i prema političkom angažmanu, gdje se povezao s talijanskim autonomaškim pokretom u Rijeci. Bio je jedan od osnivača i član talijanske iredentističke organizacije mladih “La Giovine Fiume”. Tijekom Prvog svjetskog rata podržavao je talijanske interese, a tijekom riječke avanture Gabriela D’Annunzia bio je aktivan član danuncijanske vlade, te kasnije član Fašističke stranke.
Lenaz je napisao niz znanstvenih radova, a najpoznatije djelo mu je “Lezioni di ematologia”, objavljeno u Milanu 1935. Njegova stručnost donijela mu je međunarodno priznanje, pa ga je 1937. Akademija Kraljevine Italije nagradila titulom “Gran Ufficiale”.
Preminuo je iznenada 3. listopada 1939. u svojoj vili u Lovranu, ostavljajući nedovršeno deseto poglavlje svoje knjige “Lezioni di neuropatologia”. Pokopan je na groblju Kozala u Rijeci, gdje njegovo ime i dalje svjedoči o bogatoj karijeri i životu posvećenom medicini i znanosti.
Istaknuta fotografija: Stara zgrada Bolnice Sv. Duha na nekada{njem Trgu G. B. Cambierija (danas Ciottina ulica)
#Lezioni di ematologia #Lionello Lenaz #medicina #obljetnica #Rijeka
