Nakon proglašenja 1. svibnja kao Međunarodnog praznika rada, 1889. godine, radnici nekoliko riječkih tvornica – uključujući Tvornicu torpeda, Tvornicu duhana, Parobrodarsko društvo “Adria”, kao i lokalni zidari – okupili su se već u ranim jutarnjim satima u tadašnjem Gradskom parku. Formirali su povorku koja se uputila prema Sušaku i zaustavila kod hotela Kontinental, gdje su jasno artikulirani zahtjevi za boljim materijalnim i socijalnim uvjetima radnika, čime su Riječani pokazali visoku razinu svijesti o važnosti organiziranog djelovanja – u trenutku kada je takva praksa bila još uvijek rijetkost na ovim prostorima.
I dok se u javnosti često ističe zagrebačka tradicija obilježavanja 1. svibnja, povijesne činjenice govore u prilog Rijeci, koja je ovu borbu započela godinu dana ranije. Riječki radnici nisu na tome stali – već 1890. godine crvena zastava, simbol radničkog pokreta, vijorila se Rijekom u čast Praznika rada. Godinu poslije, 1891., Međunarodni praznik rada službeno je obilježen i među radnicima tvornice Torpedo – popularnim “torpedašima”. Uprava tadašnje Whiteheadove tvornice svojim je radnicima odobrila slobodan dan, što je tada predstavljalo iznimku ne samo u Hrvatskoj, već i u širem europskom kontekstu.
Današnji dan obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1886. godine, u kojima je život izgubilo više od dvije stotine ljudi, dok je osmero prosvjednika osuđeno na smrt, te se u svijetu slavi kao međunarodni dan radničke solidarnosti i podsjetnik na vrijednosti rada i socijalne pravde.
Istaknuta fotografija: Giusepe Orlando sa suradnicima u tvornici torpeda Silurificio Whitehead di Fiume, 1924., Arhiv WASS, Livorno; izvor: Hrvatska tehnička enciklopedija
#1. Maj #Praznik rada #Rijeka
