Rođen na današnji dan 1900. godine, Hinko Emili bio je istaknuti bakteriolog i epidemiolog.
Gimnaziju je završio u Rijeci 1918., a diplomirao je medicinu 1924. na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1927. godine radio je u bakteriološkom odjelu Doma narodnog zdravlja u Sušaku – isprva kao pomoćni liječnik, a zatim kao upravitelj Doma od 1931. do 1942. Godine 1928. usavršavao se na Visokoj školi za malariologiju u Rimu, nakon čega se intenzivno posvetio proučavanju i suzbijanju malarije na otocima Krku, Rabu i Pagu, gdje je ta bolest bila raširena.
Tijekom 1942. i 1943. bio je interniran u Italiji, a nakon kapitulacije Italije pridružio se partizanskom pokretu (NOV), u kojem ostaje do 1949. godine kao vojni epidemiolog. Od 1949. do 1959. (s prekidom 1952/53.) vodio je Epidemiološki odjel Centralnog higijenskog zavoda u Zagrebu. Istovremeno je predavao na Školi narodnog zdravlja, gdje je studentima Tehničkog fakulteta i sanitarnim inženjerima predavao epidemiologiju i sanitarnu biologiju. Godine 1950. službeno mu je priznata specijalizacija iz epidemiologije, a 1952. habilitirao se za docenta Medicinskog fakulteta u Zagrebu s temom o ulozi krških ponornica u širenju crijevnih infekcija.
Na vlastiti zahtjev umirovljen je 1959., ali se iste godine vraća u Rijeku i preuzima vođenje Higijensko-epidemiološkog odjela Zavoda za zaštitu zdravlja, gdje ostaje do konačnog umirovljenja 1972. Paralelno, od 1960. do 1972. bio je predstojnik Katedre za higijenu i socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci, gdje je 1960. postao izvanredni, a 1965. redoviti profesor.
Posebno se bavio sanitarnom biologijom stajaćih i tekućih voda. Organizirao je ispitivanja i sanitarno-biološke analize Plitvičkih jezera, jezera Bundek u Zagrebu, jezera Vrana na Cresu, Kupe kod Karlovca i drugih vodnih tijela, istražujući mogućnosti prijenosa crijevnih patogena putem podzemnih krških vodotokova.
Objavljivao je stručne i znanstvene radove u brojnim časopisima, uključujući: V.P.S., Vojno-sanitetski glasnik, Higijena, Liječnički vjesnik, Zdravstvene novine, Bulletin WHO, Jugoslavenska pedijatrija, Medicinski glasnik, Obavještenja, Narodno zdravlje, Preventivna medicina i Krš Jugoslavije. Pisao je i popularno-znanstvene tekstove te izradio skripta Biološki rat (1956) za potrebe seminara civilne zaštite. Sudjelovao je u izradi stručnih knjiga kao koautor, primjerice u djelima Preventivna medicina G. Žarkovića (1962) i Priručnik iz preventivne medicine B. Karakaševića (1970).
Emili je bio i predsjednik Republičke epidemiološke komisije i počasni član Zbora liječnika Hrvatske. Uz znanstveni rad, bavio se i fotografijom te dao značajan doprinos razvoju moderne fotografije i fotoamaterizma u Sušaku 1930-ih. Pisao je o toj temi u časopisu Galerija (1933). Za svoj cjelokupan rad, 1970. godine dobio je Nagradu grada Rijeke za životno djelo.
Preminuo je 1983. godine u Rijeci.
#Hinko Emili
