U sklopu programa Ulysses teatra, a povodom pete godišnjice smrti slovenskog pisca i redatelja srpskog porijekla Dušana Jovanovića održana je na već tradicionalnoj sceni na Malom Brijunu 28. kolovoza izvedba komedije „Život provincijskih plejboja poslije Drugog svjetskog rata ili tuđe hoćemo svoje ne damo“. Predstava je nastala u koprodukciji više kazališta iz regije uključujući Dramski teatar iz Skopja, Beogradskog dramskog pozorišta, Grad teatar Budva i Mestnog gledališča Ljubljana, te je izvedba održana dva dana prije završnog koncerta i zatvaranja ovogodišnje sezone Ulysses teatra. Komedija je napisana sedamdesetih godina.
Dušan Jovanović (1939.-2021.) je bio vrlo plodan dramski pisac, a svakako ključno djelo je „Oslobođenje Skopja“. Komedija „Život provincijskih plejboja“ se djelomično oslanja na tradiciju talijanske komedije del arte, a izvođena je sa nešto zborskog pjevanja pa je dobila operetni karakter što je djelomično u stilu izvođenja antičkih komedija, a djelomično i u stilu epskog teatra Bertolta Brechta.
U ovoj komediji situacije pojavljuje se niz neobičnih i komičnih situacija s avanturama plejboja i njihovih „dama“ iz raznih krajeva nekadašnje zajedničke države. Zanimljivo je da nema Hrvata, a imamo plejboje iz Slovenije, Makedonije, Crne Gore, Srbije. Oni se i svađaju i surađuju, svako svakome želi oteti ženu kao da je plijen i zadržati svoju, upravo u skladu s takvim bombastičnim nazivom komedije. Titova parola „Tuđe nećemo, svoje ne damo“ je izokrenuta u „Tuđe hoćemo, svoje ne damo“. Komedija je napisana nakon tzv. „seksualne revolucije“ šezdesetih godina , te nakon burne 1968. Tada su u tadašnjoj državi jačale određene slobode, te su se neke teme lakše obrađivale u umjetnosti nego ranije. Također bio je aktualan u umjetnosti i filozofiji ludizam u kojemu se i ozbiljnim temama pristupilo opuštajuće kroz igru. Osobno sam sadržaj predstave doživio i tako da se otimanje žena( što je samo na prvi pogled) može protumačiti i kao otimanje teritorija ili drugih bogatstava. Predstava asocira i na funkcioniranje nekadašnje zajedničke državne zajednice, te pokušava dokučiti kako je ona zapravo bila složena zajednica, te se oko raznih pitanja bilo teško dogovoriti. Osobno se sjećam da je ova komedija bila predviđena prije raspada tadašnje države za izvedbu u riječkom kazalištu u sezoni 1987./1988., ali se od nje odustalo. Osobno nisam nikada znao iz kojeg je razloga skinuta s repertoara, ali je svakako u vrijeme uspona Miloševićeve politike i sukoba sa prozapadnom opcijom, najprije u Sloveniji bilo vrlo nezahvalno igrati ovu komediju.
Sama predstava je osuvremenjena, pa smo gledali i iluzije na razne aktualne i suvremenije situacije, ali nije nestao trag sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća kada je komedija nastala.
Slabija strana ove komedije je to što obiluje stereotipima (kako prema ženama, tako i prema pripadnicima određenih nacija). Također vjerujem da je ovaj dramski tekst bio aktualniji sedamdesetih godina kada je nastao, nego u današnje vrijeme, a i kazališna publika je drugačija pa prizori koji su bili u to vrijeme smiješni nisu toliko smiješni današnjoj publici. Iako su glumci i glumice igrali uglavnom dobro, komedija je najteža dramska vrsta i vrlo je teško postići urnebesni smijeh kod publike, koji je i u ovoj predstavi izostao.
Predstavu je režirao Ivan Penović, prevoditeljica tekstova sa slovenskog i makedonskog jezika je Sanja Dolžan, autor jednostavne i efektne scenografije je Laze Tripkov, kostimograf je Aleksandar Nošpal, kompozitor Vladimir Pejković, a autor scenskog pokreta Damir Klemenić. Glumili su: Marjan Naumov, Jovana Spasić, Lazar Hristov, Marko Gvero, Ivan Tomić, Sonja Stamboldžioska, Nejc Jezernik, Julita Kropec, Lazar Nikolić.
Za sam kraj sezone Ulysses teatra ovog ljeta vidjeli smo zanimljivu i, unatoč jasnim nedostacima, zanimljivu izvedbu.
#Dušan Jovanović #Ulysses teatar
