Na današnji dan, 6. studenoga 1903. godine, u Lovranu je preminuo Giovanni de Ciotta, dugogodišnji riječki gradonačelnik čije je djelovanje ostavilo značajan trag u gospodarskom, urbanističkom i društvenom razvoju grada. Tijekom gotovo četvrt stoljeća na čelu gradske uprave sudjelovao je u preobrazbi Rijeke u jedno od najvažnijih industrijskih, lučkih i trgovačkih središta Austro-Ugarske Monarhije.
Giovanni de Ciotta rođen je u Rijeci 24. travnja 1824. godine, u obitelji imućnog trgovca Lorenza de Ciotte i Adrijane Marije Adamić, kćeri poznatoga riječkog trgovca i industrijalca Andrije Ljudevita Adamića. Nakon školovanja u Rijeci, obrazovanje je nastavio na Vojnoj akademiji u Beču, gdje je studirao graditeljstvo i stekao zvanje inženjerskog časnika. Sudjelovao je u vojnim operacijama tijekom revolucionarnih zbivanja 1848. i 1849. godine, a nakon napuštanja vojne službe 1859. vratio se u Rijeku i uključio u javni i politički život.
Već je 1864. godine objavio studiju Fiume und seine Eisenbahnfrage (Rijeka i njezino željezničko pitanje), u kojoj je istaknuo važnost prometnog povezivanja grada s kontinentalnim zaleđem. Godine 1868. imenovan je potpredsjednikom Trgovačke komore, a 1871. izabran je za riječkoga gradonačelnika, odnosno podestata. Tu je dužnost obnašao sve do 1896. godine.
Njegov mandat obilježilo je razdoblje velikih gospodarskih i urbanističkih promjena. Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine Rijeka je dobila poseban upravni položaj i postala glavna izvozna luka Ugarske. Ciotta je nastojao iskoristiti povoljne gospodarske okolnosti za modernizaciju grada, razvoj infrastrukture i privlačenje investicija. Tijekom njegova upravljanja radilo se na uređenju gradskih prometnica, razvoju komunalne infrastrukture, izgradnji javnih objekata i modernizaciji vodovodnog sustava. Posebno važna bila je željeznička pruga prema Karlovcu, otvorena 1873. godine, koja je Rijeku povezala s kontinentalnim zaleđem i dodatno ojačala njezin položaj kao prometnog i trgovačkog središta.
U tom su razdoblju nastale i neke od najprepoznatljivijih riječkih građevina. Među njima se ističu novo Gradsko kazalište, otvoreno 1885. godine, te Palača Modello. Razvoj grada bio je povezan i s industrijskim rastom, osobito proizvodnjom torpeda, koja je Rijeku učinila poznatom daleko izvan granica Monarhije. U tom je procesu važnu ulogu imao Tehnički zavod, povezan s Robertom Whiteheadom i Ivanom Luppisom, a Ciotta je podupirao razvoj riječkih gospodarskih i industrijskih potencijala.
Njegovo političko djelovanje bilo je usmjereno na očuvanje posebnog autonomnog položaja Rijeke, pri čemu se oslanjao na političke veze s Ugarskom. Takva politika istodobno je izazivala protivljenje hrvatskih političkih predstavnika, pa se njegovo nasljeđe, uz gospodarski i urbanistički napredak, mora promatrati i u kontekstu složenih nacionalnih i političkih odnosa druge polovice 19. stoljeća. Prekretnica u njegovoj političkoj karijeri dogodila se 1896. godine, kada se usprotivio centralističkoj politici ugarske vlade koja je ograničavala riječku autonomiju. Iste godine podnio je ostavku na mjesto gradonačelnika, čime je završilo njegovo gotovo četvrt stoljeća dugo razdoblje na čelu gradske uprave.
Za svoj doprinos Rijeci proglašen je počasnim građaninom 1884. godine. Nakon njegova odlaska s dužnosti gradonačelnika donesena je i odluka da jedna riječka ulica ponese njegovo ime.
Posljednje godine života proveo je u Lovranu, u vili Antoanetta, gdje je preminuo na današnji dan 1903. godine. Pokopan je na riječkom gradskom groblju Kozala.
Istaknuta fotografija: Grad Rijeka
Programski sadržaj je sufinanciran od Grada Rijeke
#1903. #Giovanni de Ciotta #gradonačelnik #NDD #Rijeka
