Udruga športske rekreacije “Sušak” jedna je od najstarijih športskih udruga na riječkom području, s neprekinutim razvojem koji seže od kraja 19. stoljeća, kada su se društva za organizirano tjelesno vježbanje prilagođavala političkim prilikama, mijenjajući imena i aktivnosti, ali uvijek zadržavajući isti cilj – unaprijediti zdravlje i kvalitetno ispuniti slobodno vrijeme građana Sušaka i okolice. Korijeni udruge počinju 1888. osnutkom Primorskog planinarskog društva, koje je pod vodstvom Hinka Bačića okupljalo 80 članova i organiziralo izlete radi promicanja planinarenja. Nakon postupnog gašenja rada, društvo je 1903. preustrojeno u “Sokol”, a 29. svibnja 1904. osnovan je Primorski Sokol s 155 članova i 68 vježbača. Prva javna vježba održana je iste godine u dvorani hotela Sušak, a učitelj gimnastike bio je Šime Dorić. Istodobno, na skupštini hrvatskih sokolskih društava 6. studenoga 1904. osnovan je Hrvatski sokolski savez, pa je Primorski Sokol ubrzo preimenovan u Hrvatski Sokol Sušak–Rijeka.
Prva javna vježba “Sušačkog Sokola” održana je na današnji dan 1905. godine. Već 25. veljače 1906. društvo je u Rijeci prvi put organiziralo veliki sokolski ples, na kojem je u prostorijama tadašnje Narodne čitaonice sudjelovalo 114 plesnih parova. “Sušački Sokol” dostojno se predstavio i na prvom svesokolskom sletu u Zagrebu, održanom 2. i 3. studenoga 1906.
Na inicijativu društva 3. studenoga 1905. osnovana je sokolska župa Zrinsko-Frankopanska sa sjedištem u Sušaku. U suradnji sa “Sušačkim Sokolom” župa je 7. i 8. rujna 1908. organizirala prvi župni slet na Sušaku. Krajem 1910. pokrenuta je inicijativa za izgradnju sokolskog doma, čija je gradnja konačno dovršena 1929. godine.
U rujnu 1911. društvo je sudjelovalo na svesokolskom sletu u Zagrebu, a godinu dana kasnije i na velikom sletu u Pragu. Pod vodstvom Marijana Borasa tada je ostvaren jedan od najvećih povijesnih uspjeha društva – osvajanje vijenca sa srebrnim monogramom.
Tijekom Prvog svjetskog rata rad društva bio je obustavljen od 22. srpnja 1914. do 28. listopada 1918., kada je ponovno održana sjednica Upravnog odbora i izvanredna glavna godišnja skupština. Vježbe su ubrzo nastavljene pod vodstvom Adolfa Šohaja i Marijana Borasa u dvorani hotela Sušak. Na sokolskom saboru 1919. u Novom Sadu sva hrvatska, srpska i slovenska sokolska društva ujedinila su se u “Jugoslavenski sokolski savez”. U okviru tog saveza i sušačko se društvo preimenovalo u Sokolsko društvo Sušak–Rijeka. Starješina je ostao dr. Nikola Bačić sve do 1925., kada ga je zamijenio Ivan Ivančić. Od 1926. do 1930. dužnost starješine obnašao je Bogomir Grkinić, zaslužan osobito za razvoj društva i izgradnju Sokolskog doma na Sušaku, svečano otvorenog u ožujku 1929. (današnji prostor u Ružićevoj 9). Načelnik društva bio je do 1919. Adolf Šohaj, a nakon njegove smrti funkciju je preuzeo Marijan Boras. Njegovim zalaganjem broj članova narastao je s 493 u 1919. na 750 u 1931. godini.
Društvo je svake godine organiziralo javne vježbe na tadašnjem Regentovu trgu (danas Bulevard), a redovito je sudjelovalo i na svim velikim sokolskim sletovima u Pragu, Ljubljani, Zagrebu i Skoplju. Zahvaljujući predanom radu i postignućima, “Sušački Sokol” u to je vrijeme bio prepoznat kao vodeće društvo među svim mjesnim sokolskim društvima na Sušaku.
#NDD #Rijeka #Sušački sokol
