Njemačka brodogradilišna tvrtka Howaldts Werke iz Kiela osnovala je 1892. malo brodogradilište na priobalnom predjelu zvanom Brgudi, nekoliko kilometara zapadno od tadašnje Rijeke. Na tom mjestu već je postojao manji pogon za popravak drvenih brodova.
Do kraja 1902., Howaldts Werke napušta pogon, koji ostaje neiskorišten do 1905. godine. Tada gradske vlasti raspisuju novi natječaj koji privlači pozornost budimpeštanskih industrijalaca Danubius, Schönichen i Hartman. Njihova ponuda pobjeđuje, te oni obnavljaju, proširuju i moderniziraju brodogradilište. 1906., brodogradilište postaje poznato pod imenom „Danubius”.
Izgradnja brodogradilišta je započela 17. prosinca 1905. g. Završetak izgradnje 23. studenog 1906. g., navoz 80 x 70 metara. 29. studenog 1906. g. potpisan ugovor za 10 torpednih čamaca i 6 razarača.
Porinuće prve torpiljarke „Triton” iz klase „kaiman” 10. srpnja 1908.
Torpiljarka, poznata i kao torpedni brod, označava svaki površinski ratni brod čije je glavno oružje torpedo. U užem smislu, torpiljarka se odnosi na vrstu ratnog broda koja se razvila u drugoj polovici 19. stoljeća nakon pronalaska torpeda. Torpiljarke su predstavljale prvi značajan odgovor na razvoj oklopnjača, koje su bile novi kapitalni brodovi tog doba. Tipično su bile male veličine, s minimalnim ili nikakvim topništvom i bez oklopa. Njihova glavna prednost bila je brzina i agilnost, što im je omogućavalo da se približe oklopnjačama, ispale torpedo i brzo se povuku. Torpiljarke su igrale ključnu ulogu u pomorskoj strategiji i taktici krajem 19. i početkom 20. stoljeća, te su svojim inovacijama značajno utjecale na razvoj pomorskih ratnih brodova.
Od 1910. u brodogradilištu djeluje konstrukcioni biro. Po vlastitim projektima izrađeni: razarači klase „Tatra”, krstarice, torpedni čamci, podmornice itd.
Austrougarska carska administracija odabire ovo brodogradilište za izgradnju novih plovila za carsku ratnu mornaricu, osiguravajući mu izdašnu financijsku podršku. Zlatno doba brodogradilišta obilježavaju 1913. izgradnjom krstarice Helgolanda s 3.500 tona istisnine za austrougarsku ratnu mornaricu i 1916. kad je izgrađen bojni brod „Isztvan” s 22.500 tona istisnine, jedan od najvećih i najsuvremenijih bojnih brodova tog vremena.
Ambicije za modernizaciju brodogradilišta rastu te 1910. započinje novi investicijski ciklus. Godiine 1911. „Danubius” se udružuje s budimpeštanskom tvrtkom „GANZ & CO.”, postajući „GANZ & CO. DANUBIUS”. Modernizacija brodogradilišta završava uspješno do 1913., što rezultira povećanjem narudžbi za razne kategorije bojnih plovila. Prvi svjetski rat i poslijeratno razdoblje
Prvi svjetski rat donosi nepovoljne političke i gospodarske promjene. Nakon sporazuma između pobjedničkih sila 1920., Rijeka pripada Italiji. Brodogradilište mijenja ime u „CANTIERI NAVALI DEL QUARNERO”. Unatoč tome što je namjena ostala izgradnja bojnih plovila, brodogradilište stagnira zbog zapostavljanja u talijanskim razvojnim planovima.
Nakon kapitulacije Italije 1943., Rijeku okupira njemačka vojska koja gotovo zaustavlja proizvodnju. Povlačenjem 1945., njemačka vojska uništava brodogradilište eksplozivom.
Rijeka je oslobođena 3. svibnja 1945. Obnova brodogradilišta, koje je bilo temeljito razoreno, zahtijevala je izuzetne napore. Do 1948. brodogradilište je bilo u stanju započeti gradnju manjih plovila. U spomen na dan oslobođenja Rijeke, brodogradilište mijenja ime u “BRODOGRADILIŠTE 3. MAJ”.
Godine 1956. izgrađen je M/B “SILVRETTA”, brod za opći teret s 10.500 tona nosivosti za švicarsku tvrtku SUISSE ATLANTIQUE, prva izvozna narudžba 3. maja, a 1958. je izgrađen razarač “SPLIT” s 2.195 tona istisnine za Jugoslavensku ratnu mornaricu.
Brodogradilište 3. maj sklapa svoj prvi izvozni ugovor 1956., a 1961. započinje proizvodnju brodskih pogonskih dizel motora u suradnji sa švicarskim proizvođačem GEBR. SULZER. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina brodogradilište proširuje svoju ponudu novim tipovima brodova, odgovarajući na tržišne zahtjeve, što rezultira povećanjem inozemnih narudžbi.
Politički događaji krajem osamdesetih godina i agresija na Hrvatsku (1991.-1996.) teško su pogodili gospodarstvo, uključujući brodogradilišta. Nakon rata, u nezavisnoj Hrvatskoj, brodogradnja je podržana i vrednovana, uz očekivanje da će brodogradilište 3. maj postići značajne uspjehe u budućnosti.
Brodogradilište 3. maj nastavlja s brzim usvajanjem novih tehnologija i održavanjem svojih tradicionalnih umijeća, odlučno u namjeri da odgovori na najzahtjevnije izazove suvremenog tržišta.
#3. Maj #brodogradilište #Danubius #Rijeka #torpiljarka
