Na današnji dan 1911. godine rođen je akademski kipar Vinko Matković, najpoznatiji po Spomeniku oslobođenja na Delti. Kao izniman predstavnik realizma, već je ubrzo nakon završetka rata postao tražen umjetnik, dok je najveći broj javnih spomenika ostvario između 1949. i 1965. godine. U potpunosti posvećen svom radu i rijetko se bavio ičime izvan kiparstva.
Sklonost kiparstvu naslijedio je iz obitelji: djed mu je bio graditelj, a otac Rudolf Matković ugledni klesarski majstor. Studij kiparstva završio je 1935. godine na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, gdje su mu predavali Rudolf Valdec i Frano Kršinić. Nakon školovanja preuzeo je očevu kiparsko-klesarsku radionicu u Rijeci, gradu u kojem je proveo cijeli život i nastavio obiteljsku tradiciju. U svom radu gotovo se u potpunosti posvetio portretima i spomeničkoj plastici. Njegova su djela posebno prisutna na području Istre — u Poreču, Rabu, Grižanama i Višnjanu — kao i u Rijeci i okolici. Značajan dio njegova opusa vezan je uz tematiku Narodnooslobodilačkog rata, a često je sam oblikovao i prostor u kojem su spomenici postavljeni.
Njegovo najpoznatije djelo je Spomenik oslobođenja na riječkoj Delti, otkriven 1955. godine, koji simbolizira oslobođenje grada u Drugom svjetskom ratu. Na projektu su, uz Matkovića, sudjelovali i arhitekti Zdenko Kolacio i Zdenko Vinko Matković, koji su potpisali urbanističko i arhitektonsko rješenje.
Tijekom karijere surađivao je s brojnim umjetnicima i ljevačima, a svojim je radom trajno obilježio prostor Rijeke i Istre. Iako iznimno plodan, nije stekao širu popularnost koja bi odgovarala njegovu doprinosu umjetnosti.
Preminuo je u Rijeci te je pokopan na Trsatskom groblju, ostavivši iza sebe vrijedno nasljeđe koje i danas oblikuje identitet grada i regije.
