Rođen na današnji dan 1912. godine, Hinko Gudac bio je jedan od najznačajnijih hrvatskih nadrealista, poznat po osebujnom slikarskom i kiparskom opusu.
Kritika ga je često uspoređivala sa Salvadorom Dalíjem, a njegovo stvaralaštvo obuhvaća razdoblje od sredine 1930-ih do 1980-ih godina. U djetinjstvu je prebolio šarlah te trajno izgubio sluh, što je snažno oblikovalo njegov život i umjetnički izraz. Gudac je bio dio prve poslijeratne generacije likovnih umjetnika u Rijeci, a njegov opus čine uglavnom nadrealistički i erotski motivi i introspektivna atmosfera. Ljetne mjesece provodio je u Kraljevici, gdje je slikao pejzaže Hrvatskog primorja, dok su njegovi zagrebački radovi bili obilježeni intimnijim temama i minimalnim javnim izlaganjem.
Svoju percepciju svijeta temeljio je na vizualnom doživljaju, što se jasno očituje u kompozicijama i prikazu ljudskih likova. Ključni utjecaj na njegov nadrealizam imao je susret s Giorgiom de Chiricom u Parizu 1954. godine, čije je metafizičko slikarstvo trajno oblikovalo njegov umjetnički izraz. U ranim radovima prevladavali su impresionistički motivi, no ubrzo se profilirao kao nadrealist, poznat po simboličkoj upotrebi broja tri – motiva koji je za njega predstavljao jedinstvo suprotnosti i osobnu filozofiju stvaranja.
Iako je u domovini bio nedovoljno prepoznat, Gudčeva djela nalaze se u brojnim kolekcijama u New Yorku, Parizu i Beogradu. Stipendiju za Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu dobio je 1931. godine, a nakon završetka studija predavao je likovni odgoj u Zavodu za odgoj gluhonijeme djece. Paralelno s pedagoškim radom, bavio se slikarstvom, istraživao srednjovjekovnu umjetnost i folklor. Izlagao je diljem Europe, a u Bruxellesu je nagrađen srebrnom medaljom za sliku Igračke i vjetrovi. Posljednje godine proveo je povučeno u zagrebačkom ateljeu.
Preminuo je 1991. u Rijeci, a pokopan je u Kraljevici.
#Hinko Gudac
