Na današnji dan 1913. godine, u Rijeci je preminuo Erazmo Barčić – političar, odvjetnik i jedna od važnijih figura hrvatske političke scene 19. stoljeća.
Rođen 9. lipnja 1830., pravo je studirao u Zagrebu, a po završetku studija vratio se u rodni grad gdje je otvorio odvjetnički ured. Godine 1865. prvi je put izabran u Hrvatski sabor kao zastupnik bribirskog kotara. Nakon sloma Rakovička buna, aktivno sudjeluje u obnovi i širenju pravaške misli, koja je u tom razdoblju bila oslabljena. Važnu ulogu imao je i u pokretanju pravaškog lista Kvarner 1884. godine, kao jedan od njegovih izdavača.
U svojim političkim stavovima zalagao se za raspad Habsburška Monarhija i stvaranje samostalne hrvatske države, zamišljene u savezu balkanskih zemalja – bilo kao federacija ili konfederacija. S vremenom se udaljava od dijela Starčevićevih ideja te se približava Neodvisnoj narodnoj stranci, osobito u protivljenju režimu bana Károly Khuen-Héderváryja.
Kada je krajem 1880-ih unutar pravaškog pokreta ojačala struja koja je zagovarala autonomiju unutar Monarhije, Barčić joj se otvoreno suprotstavio, ostajući dosljedan vlastitoj političkoj viziji. Stranku napušta još prije njezina raskola 1895. godine. Godine 1897. podržava Naprednu omladinu i ideju hrvatsko-srpske suradnje, a kasnije se priključuje i Hrvatsko-srpskoj koaliciji, iako ne bez zadrške prema njezinoj političkoj taktici. Unatoč tome, pruža joj potporu u borbi protiv režima Pavla Raucha i mađarskog političkog pritiska.
Danas jedna od riječkih ulica nosi njegovo ime.
#Erazmo Barčić
