Rođen na današnji dan 1920. u Sušačkoj Dragi, Belizar Bahorić ostao je upamćen kao istaknuti hrvatski kipar koji je svojom bogatom umjetničkom ostavštinom obilježio domaću likovnu scenu i ostavio prepoznatljiv trag na ulicama Rijeke. Umjetničko školovanje započeo je 1939. u Zagrebu, u Obrtnoj školi pod mentorstvom akademskog kipara Vojte Braniša. Rat je prekinuo njegovo obrazovanje, pa se Bahorić vratio u Rijeku i priključio partizanskim aktivnostima. Tijekom rata bio je zatočen, a iskustva iz tog mračnog razdoblja snažno su obilježila njegov kasniji rad, osobito prikaze ratnih stradanja i ljudske patnje.
Po završetku rata vratio se u Zagreb, gdje je 1950. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Antuna Augustinčića. Karijeru je započeo kao nastavnik na Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, gdje je radio do 1976. godine. U ranim radovima stvarao je realistične reljefe i figuralne kompozicije nadahnute ratnim motivima i pjesmom „Jama” Ivana Gorana Kovačića. S vremenom je njegov izraz evoluirao prema apstrakciji, s posebnim naglaskom na konstrukciju i ritam forme u prostoru. Među važnijim ciklusima ističu se „Erotske igre” (1978.–1980.), skup skulptura temeljenih na osnovnim geometrijskim oblicima, u kojima se poigrava simboličkim i metaforičkim značenjima. Uz kiparstvo, bavio se i grafikom te izradom nakita. Njegov se opus odlikuje inovativnošću i snažnom povezanošću s osobnim iskustvima, što je rezultiralo djelima koja su bitno obogatila hrvatsku likovnu umjetnost.
Rijeci je ostavio nekoliko prepoznatljivih radova: spomenik Ivanu Zajcu ispred HNK „Ivan pl. Zajca“, „Nogometaša“ na igralištu Orijenta te „Mlikaricu“ na Mljekarskom trgu.
Belizar Bahorić preminuo je 2002. godine u Zagrebu.
Istaknuta fotografija: HNK Ivana pl. Zajca
#1920 #Belizar Bahorić #kipar #NDD
