Luigi Luppis rođen je 9. svibnja 1879. godine u Rijeci, gdje je ostvario značajnu karijeru kao arhitekt i građevinski poduzetnik. Nakon završetka gimnazijskog obrazovanja u rodnom gradu, nastavio je studij na Politehnici u Budimpešti, na kojoj je 1903. godine stekao diplomu iz civilnog graditeljstva.
Profesionalni put započeo je 1905. godine u riječkom Gradskom tehničkom uredu, gdje je najprije radio kao vježbenik. Tijekom godina napredovao je do mjesta višeg inženjera, a paralelno se bavio i samostalnim projektiranjem. Krajem dvadesetih godina 20. stoljeća pokrenuo je vlastiti arhitektonski atelijer.
U Luppisovu stvaralaštvu posebno mjesto zauzimaju javne građevine, pri čijem je oblikovanju spajao obilježja neorenesanse i secesije. Među njegovim prvim važnijim projektima nalaze se školske zgrade na Plasama, podignuta 1905. godine, danas poznata kao Osnovna škola Gelsi, te škola na Kozali iz 1907. godine, današnja Osnovna škola Belvedere. Obje građevine predstavljaju primjere geometrijski oblikovane secesijske arhitekture.
Značajan doprinos riječkoj urbanoj i društvenoj infrastrukturi dao je projektiranjem i izgradnjom gradskog kupališta Kvarner 1912. godine, smještenog u blizini lukobrana. Na projektu je surađivao s V. Celligoiem i L. Bescoccom. Kupalište, koje danas više ne postoji, bilo je tehnički napredan kompleks izveden kombinacijom sojeničke, čelične i drvene konstrukcije. Njegovu je arhitektonsku vrijednost R. Matejčić ocijenila kao „vrhunski domet secesijske komunalne arhitekture”. Luppis je izradio i projekt kupališta na Kantridi.
Među njegovim najvažnijim realizacijama ističe se zgrada Dobrotvornog dječjeg prihvatilišta. Njezino je vanjsko oblikovanje obilježeno neorenesansnim elementima, dok je unutrašnjost osmišljena prema funkcionalnim načelima secesije. Posebnu vrijednost projektu daju i primijenjena suvremena tehnička rješenja, među kojima se izdvajaju armiranobetonski elementi te željezno-staklena konstrukcija dvorane u dvorišnom dijelu zgrade. Vrijedno ostvarenje njegova opusa predstavlja i radnička najamna zgrada za Unione cooperativa fiumana, čije pročelje pokazuje snažan utjecaj bečke arhitektonske tradicije, osobito stvaralaštva J. Hoffmanna.
Luppis je sudjelovao i u razvoju drugih važnih riječkih građevina. Godine 1908. radio je na razradi projekta nove monumentalne Gradske bolnice F. Matiasića, dok je 1914. godine preuredio dio pročelja komunalne vojarne, današnje Srednje ekonomske škole Mijo Mirković. Pritom je izvorno ranohistoricističko oblikovanje zamijenio secesijskim stilskim rješenjem. Osim javnih objekata, projektirao je i niz privatnih kuća i vila.
Njegova arhitektonska aktivnost nije prestala ni nakon Prvoga svjetskog rata. U poslijeratnom razdoblju radio je na proširenju proizvodnih prostora Tvornice sapuna Levi e Bianchi, dogradnji drugoga kata zgrade sanatorija, u kojoj se danas nalazi Dom zdravlja, te preuređenju kina Centrale 1928. godine. Među njegovim kasnijim projektima posebno se ističe stambena kuća Woloschin, na kojoj je vidljivo prihvaćanje modernističkih načela i novih arhitektonskih tendencija međuratnog razdoblja.
Luigi Luppis preminuo je u Rijeci 14. studenoga 1935. godine.
Programski sadržaj je sufinanciran od Grada Rijeke
#1935 #Luigi Luppis #Na današnji dan #NDD #Rijeka
