Na današnji dan prije točno 82 godine, 14. rujna 1943., partizanske snage izvele su jednu od ključnih akcija u Drugom svjetskom ratu na području današnje Rijeke. U zoru su srušeni pješački i željeznički most preko Rječine, tada glavna poveznica između Rijeke i Sušaka, kako bi se spriječio očekivani prodor njemačkih snaga nakon kapitulacije fašističke Italije.
Nakon što je Italija 8. rujna 1943. kapitulirala, na prostoru Kvarnera i Gorskog kotara nastao je vakuum vlasti, a Narodnooslobodilačka vojska (NOV) brzo je preuzela inicijativu. U strahu od dolaska njemačkih trupa koje su žurile da zauzmu strateški važna područja, uključujući riječku luku i prometnice prema zaleđu, partizani su odlučili onesposobiti ključne komunikacijske pravce.
Mostovi preko Rječine imali su neprocjenjiv strateški značaj – željeznički most omogućavao je kretanje vlakova prema unutrašnjosti, dok je pješački most služio za svakodnevni civilni i vojni promet između dvaju tada administrativno odvojenih gradova: Rijeke (pod talijanskom upravom) i Sušaka (u sastavu tadašnje NDH).
Sabotažu su izveli diverzantski odredi Primorsko-goranskog partizanskog odreda, koji su pod okriljem noći podmetnuli eksploziv. Prema zapisima iz partizanskih izvora, operacija je izvedena precizno i bez civilnih žrtava. Rušenje mostova usporilo je njemačke jedinice koje su se kretale prema Rijeci iz pravca Ljubljane i Karlovca, dajući partizanima dodatno vrijeme za organizaciju obrane i evakuaciju.
Akcija rušenja mostova kod Rječine danas se smatra jednom od značajnijih diverzantskih akcija na području Hrvatskog primorja tijekom rata, jer je na simboličan način označila i kraj talijanske okupacije te početak otvorenog sukoba s novim okupatorom – nacističkom Njemačkom.
