Rođen 31. ožujka 1911. godine, Vinko Matković jedan je od značajnijih hrvatskih kipara sredine 20. stoljeća, osobito prepoznatljiv po realističnom izrazu te Spomeniku oslobođenja u RIjeci.
Iako je već neposredno nakon Drugoga svjetskog rata bio tražen, najveći broj svojih javnih spomenika realizirao je između 1949. i 1965. godine. Bio je umjetnik u punom smislu riječi – posvećen kiparstvu, povučen i distanciran od političkih angažmana, što je obilježilo i njegov profesionalni put. Sklonost kiparskom stvaralaštvu kod Matkovića ima obiteljske korijene – njegov djed po ocu bio je graditelj, dok je otac Rudolf Matković bio ugledni majstor klesarstva, čiju je radionicu Vinko kasnije preuzeo. Studij kiparstva završio je 1935. godine na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, gdje su mu mentori bili istaknuti kipari Rudolf Valdec i Frano Kršinić.
Nakon završetka studija vraća se u Rijeku, gdje preuzima obiteljsku kiparsko-klesarsku radionicu i ostaje djelovati do kraja života. Gotovo cjelokupni radni i životni vijek proveo je u tom gradu, čime je snažno obilježio njegov kulturni i vizualni identitet. Matković se bavio gotovo isključivo portretiranjem i izradom spomeničke plastike. Njegov opus posebno je vezan uz područje Istre – uključujući Poreč, Rab, Grižane i Višnjan – te Rijeku i njezinu okolicu. Značajan dio njegovih djela posvećen je temama Narodnooslobodilačkog rata, pri čemu se nije zadržavao samo na oblikovanju skulpture, već je često promišljao i cjelokupan ambijent u kojem su spomenici postavljeni.
Najpoznatije Matkovićevo djelo je Spomenik oslobođenja na Delti u Rijeci, svečano otkriven 1955. godine. Spomenik, izrađen prema njegovu kiparskom rješenju, simbolizira oslobođenje Rijeke u Drugome svjetskom ratu. Na projektu su sudjelovali i inženjeri arhitekture Zdenko Kolacio te Zdenko Vinko Matković, koji su potpisali urbanističko-arhitektonsko oblikovanje prostora.
Tijekom karijere Matković je surađivao s brojnim umjetnicima i ljevačima, a njegova su djela trajno obogatila javni prostor Rijeke i Istre. Unatoč plodnom i značajnom stvaralaštvu, za života nije stekao širu popularnost razmjernu svome doprinosu hrvatskoj likovnoj umjetnosti.
Vinko Matković umro je u Rijeci na današnji dan 1973. godine, gdje je i pokopan na Trsatskom groblju. Iza sebe je ostavio bogato kiparsko naslijeđe koje i danas svjedoči o njegovoj predanosti umjetnosti i trajno oblikuje identitet grada i regije.
