Rođen u Novalji 1927. godine, s obiteljskim korijenima u Kolanu, Zdenko Balabanić je već u ranim godinama pokazao interes za likovno stvaralaštvo. Godine 1946. upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a studij je nastavio i dovršio u Beogradu, gdje je 1951. diplomirao u klasi uglednog slikara Koste Hakmana. Nakon završetka studija vratio se u Zagreb, a godinu dana kasnije oženio se slikaricom Cvijetom Job.
Bračni i umjetnički život par je odveo u Opatiju, u kojoj su živjeli od 1952. do 1976. godine. Upravo je ondje, kao i u Rijeci, ostvario značajnu pedagošku karijeru. Radio je kao likovni pedagog te predavao na Pedagoškoj akademiji, a paralelno je djelovao i kao nastavnik likovnog odgoja u osnovnim i srednjim školama u Rijeci i Opatiji.
Njegov slikarski izraz prepoznatljiv je po tamnim, zagasitim tonovima i ekspresivnosti. Najčešći motivi njegovih djela bili su napuštene brodske olupine, mitološki prizori i mrtve prirode. Kritičari ističu da melankoličan ugođaj i težina motiva proizlaze iz teških životnih okolnosti: sa suprugom je dvanaest godina živio u podrumskom stanu vile Serena, u siromaštvu i uz trajne posljedice invaliditeta.
Uz slikarski rad, ostavio je i zapažen, iako nevelik, ilustratorski opus, ponajprije vezan uz poeziju. Ilustrirao je djela Sergeja Jesenjina i Miroslava Krleže, među kojima se posebno ističe izdanje Balada Petrice Kerempuha iz 1971. godine. Također je radio ilustracije za Lorcu, Antuna Gustava Matoša, Aleksandra Bloka i Rainera Mariju Rilkea.
Preminuo je na današnji dan 1978. godine u Zagrebu.
