Lovro von Matačić, jedan od najvećih hrvatskih dirigenata i skladatelja, rođen je 14. veljače 1899. na Sušaku, a preminuo na današnji dan 1985. u Zagrebu.
Glazbeni talent pokazao je vrlo rano – već sa sedam godina postao je član slavnog zbora Bečki dječaci pjevači, čime je započeo njegov doticaj s europskom glazbenom elitom. Glazbeno se obrazovao neredovito, privatno i na Visokoj glazbenoj školi u Beču, no nedostatak formalnog obrazovanja nadomjestio je iznimnim talentom, radnom disciplinom i dubinskim poznavanjem glazbene literature.
Od 1915. do 1942. djelovao je kao korepetitor i kapelnik u nizu europskih gradova, među kojima su Köln, Osijek, Novi Sad, Ljubljana, Beograd, Riga i Zagreb. Tijekom Drugoga svjetskog rata, od 1943. do 1945., bio je vojni kapelnik u Zagrebu. Nakon rata osuđen je na smrt, zatim pomilovan i 1946. pušten na slobodu. Nova faza njegove karijere započinje krajem četrdesetih godina, kada djeluje kao operni i orkestralni dirigent u Skoplju i Rijeci. Pravi međunarodni proboj uslijedio je između 1956. i 1979., kada stalno radi u inozemstvu. Dirigirao je uglednim ansamblima poput Dresdner Staatskapellea, Opere u Frankfurtu, Tokijskog simfonijskog orkestra i orkestra Opere u Monte Carlu, a gostovao je i kod najznačajnijih svjetskih orkestara, uključujući Bečku i Berlinsku filharmoniju, londonske Philharmonia orkestre, Češku filharmoniju, Cleveland Orchestra te vodeće francuske i japanske ansamble.
Njegova se dirigentska karijera protezala i na najveće svjetske operne kuće, od berlinske Deutsche Staatsoper i milanske Scale, preko napuljskog San Carla i Bayreutha, do slavnog Teatro Colóna u Buenos Airesu. Unatoč međunarodnoj karijeri, Matačić se vraća domaćoj glazbenoj sceni te je od 1970. do 1980. bio glavni dirigent Zagrebačke filharmonije.
Lovro von Matačić pripadao je takozvanoj starijoj dirigentskoj školi. Bio je impulzivan, s grandioznom gestom i snažnim autoritetom na podiju, ali istodobno iznimno precizan i temeljit poznavatelj partitura. Kao čovjek široke kulture, kozer i boem, dirigirao je glazbu bez stilskih i žanrovskih predrasuda, od renesansnih djela do avangardnih skladbi dvadesetog stoljeća. Iza sebe je ostavio i impresivnu diskografiju – snimio je najmanje 66 djela 29 skladatelja za 33 diskografske kuće, a njegove su se snimke pojavile na više od 170 ploča, ponajviše za izdavače poput Columbije, Denona, Supraphona i Electrole. Kao skladatelj, ostavio je orkestralna djela, solo pjesme, zborove te scensku i komornu glazbu, iako je dio tog opusa izgubljen ili nedovršen.
#Lovro von Matačić
