U Dubašnici, u selu Bogovići na otoku Krku, 31. siječnja 1999. godine preminuo je akademik Branko Fučić, jedan od najznačajnijih hrvatskih povjesničara umjetnosti i kulture. Bio je znanstvenik, esejist, paleograf, arheolog i putopisac te vodeći stručnjak i neumorni promicatelj glagoljaške baštine i srednjovjekovnoga zidnog slikarstva Istre.
Rođen je 1920. godine u Bogovićima. Njegova majka Marijana, rođena Povitzer, bila je domaćica, a otac Šime učitelj u mjesnoj školi. Godine 1922., zbog očevog premještaja, obitelj napušta Krk i seli se u Generalski Stol, gdje im se rađa drugi sin, Drago. Novi preseljak slijedi 1927. godine, kada dolaze u Zagreb. Ondje Branko započinje osnovno školovanje, a srednju školu pohađa u Četvrtoj gornjogradskoj gimnaziji, gdje maturira 1938. godine. Nakon kratkog studija na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, 1939. upisuje Mudroslovni fakultet (današnji Filozofski fakultet), na kojem 1944. diplomira povijest umjetnosti, klasičnu arheologiju, hrvatsku povijest i talijanski jezik.
Već tijekom studija započinje profesionalni rad, a 1945. zapošljava se u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (danas HAZU). Djelovao je u institutima u Zagrebu, Rijeci i Splitu, no najveći dio radnog vijeka proveo je u Rijeci, gdje odlazi u mirovinu 1990. godine. Doktorirao je 1965. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani s disertacijom „Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri”.
Fučić je rano započeo i književno stvaralaštvo, isprva pišući poeziju pod pseudonimom Toni Tinov. Njegove pjesme objavljene su u zbirkama poput Lirike hrvatskih sveučilištaraca (1939.) i Il melograno. Lirica croata contemporanea (1942.). Među njegovim najvažnijim djelima ističu se Istarske freske (1963.), Glagoljski natpisi (1982.), Apsyrtides (1985.) i Terra incognita (1997.). Za svoj znanstveni i kulturni doprinos primio je brojna priznanja, uključujući Herderovu nagradu Bečkog sveučilišta 1985. godine.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1983. Vitezom komendatorom reda sv. Grgura Velikog, a Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu dodijelio mu je 1986. počasni doktorat teologije. Počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu primio je 1996. godine. Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1991., te dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 1989.
Istaknuta fotografija: Branko Fučić u crkvici Majke Božje na Škrilinah; izvor:Sveučilišna knjižnica u Rijeci
#Branko Fučić
