Milojka Mezzorana, poznata kao Sušačka Anna Frank, rođena je 7. travnja 1927. godine na Sušaku. Njezin otac Milivoj Mezzorana bio je cijenjeni profesor i prevoditelj, aktivan sudionik kulturnog i društvenog života Sušaka. Majka Marija Mařenka, pijanistica iz Praga, svojim je umjetničkim djelovanjem obogatila riječku kulturnu scenu. U takvom okruženju Milojka je razvijala znatiželju, ljubav prema znanju i izraženu nacionalnu svijest. Nakon završene pučke škole upisala je žensku gimnaziju, pokazujući osobit interes za jezike i glazbu.
Izbijanje Drugog svjetskog rata naglo je prekinulo njezine mladenačke planove. Suočena s okupacijom i neizvjesnošću, kao četrnaestogodišnjakinja počinje voditi dnevnik u kojem bilježi vlastita iskustva, razmišljanja i osjećaje tijekom ratnih godina. Tijekom rata aktivno se uključila u antifašistički pokret, svjesno izlažući vlastiti život opasnosti. Uhićena je i deportirana u njemačke koncentracijske logore, gdje je prošla kroz teška stradanja i poniženja.
Po završetku rata vraća se kući i započinje novo poglavlje života, nastojeći se ponovno uklopiti u svakodnevicu i pronaći smisao nakon proživljenih trauma. Posvećuje se obrazovanju i radu, gradeći život u poslijeratnim okolnostima. Njezin tvrdo ukoričeni dnevnik od 127 stranica, naslovljen „Incasso“ („Optužujem“), s nadom da bi mogao imati povijesnu vrijednost, povjerila je povjesničaru dr. Mihaelu Sobolevskom. On je istaknuo kako se po zanimljivosti i bogatstvu podataka može usporediti s „Dnevnikom Anne Frank“, pa čak i nadmašiti zapise poljskog dječaka Davida Rubinowicza. Naglašavao je da Milojka nije imala književnih ambicija — to se vidi u nebrizi prema formi i stilu — jer joj je prvenstveni cilj bio ostaviti autentično svjedočanstvo koje bi moglo poslužiti povjesničarima. Prve zapise pisala je 1941. i 1942. godine, no taj je dio kasnije uništila smatrajući da je previše osoban i sentimentalan. Pisanje je nastavila nakon talijanske kapitulacije i njemačkog preuzimanja Sušaka u rujnu 1943. godine.
Milojka Mezzorana preminula je na današnji dan 2004. godine. Pokopana je na Trsatskom groblju. Godine 2009. Mihael Sobolevski njezine je potresne dnevničke zapise darovao na čuvanje Muzeju grada Rijeke, čime je njezino svjedočanstvo trajno sačuvano kao vrijedan povijesni dokument i podsjetnik na snagu ljudskog duha u najtežim vremenima.
#2007. #Milojka Mezzorana #NDD“Svijet je izgubio glave, bježao, pustio sve, stan otvoren, ne misleći da će se vratiti na ništa. I tako, kad je iz grada krenuo puni autobus za Kostrenu, najednom stane na još jednom mjestu. Što je, ljudi se bune, viču žene i djeca plaču, ali treba se stati: i eto, pruža se užasan prizor. Jedna žena stoji na ulici napol bez svijesti, jednom rukom drži grčevito torbicu, a drugom dijete koje već napol izlazi iz nje i svija se od boli: rodila je na ulici i autobus je prima te vodi u Kostrenu, ili bogzna kuda…”
Iz dnevnika „Incasso” („Optužujem”) Milojke Mezzorane, zabilježeno 10. listopada 1943., za dana jačih bombardiranja kada je među ljudima zvladala panika
