Ča će mi Copacabana, Honolulu i Brazil…

Ča će mi Copacabana, Honolulu i Brazil… kad mi imamo Platak.

Ako postoji sinonim za odbojku na pijesku onda je to – Copacabana. Bosonoge siluete, samba, beskrajni horizont, sjajna atmosfera, atraktivni potezi, suncem preplanula tijela vrhunskih sportašica i sportaša… A postoji li sinonim za odbojku na – snijegu? Možda Aspen, St. Moritz ili Zermatt, možda Nassfeld ili Kranjska Gora. A zašto ne i Platak? Jer u nedjelju je na manje-više bijelom Platku upravo odbojka bila u prvom planu. Nisu baš bili neki ekstremni minusi, ali bilo je na snijegu i bilo je – baš cool.

Na Platku je, dakle samo dvadesetak minuta vožnje autom od mora, održan prvi turnir iz serije ovogodišnje Divlje lige, čast da „upogoni“ ovo jedinstveno sportsko-rekreativno natjecanje pripala je baš – odbojci na snijegu. Divlja liga ove će se godine igrati diljem Primorsko-goranske županije, a s ciljem promocije zeleno-plavog kraja, koji ove godine nosi titulu Europske regije sporta.

Divlja liga nije samo turnir. Ona je ideja. Serija susreta koji će tijekom godine spojiti vaterpolo, košarku, nogomet, boćanje, odbojku na pijesku i sada, eto, i odbojku na snijegu.

Odbojka na snijegu zimska je sestra odbojke na pijesku, igra se na utabanom snijegu, najčešće na planinskim skijalištima, u ekipama od tri igrača ili igračice. Teren je istih dimenzija kao onaj za beach-volley, mreža je ista, lopta baš i nije, a sve ostalo određuju  uvjeti. Za razliku od Copacabane ovdje su poželjni dugi rukavi, ponekad rukavice i kape, podloga je zahtjevna, gdjekad tvrda, gdjekad mekša, uvijek skliska i nepredvidljiva.

Ovaj sport posljednjih je godina razvijan pod okriljem Europske odbojkaške federacije (CEV), koja je organizirala i europska prvenstva, trudeći se dati mu ozbiljan natjecateljski okvir. No, unatoč službenim pravilima i turnirima, odbojka na snijegu zadržala je dozu spontanosti, ona je ipak spoj natjecanja i zimskog hedonizma, druženja i zabave na kojoj se jednako pamte i neki atraktivni poeni, kao i smijeh kojega su neki potezi izmamili na lice onih na terenu i kibica uokolo njega.

Na Platku su se u nedjelju okupili rekreativci i odbojkaši iz Rijeke, riječkog prstena, Istre, Zagreba, čak i Splita. Neki su prvi put zakoračili na snijeg s loptom u rukama. Neki su došli iz čiste znatiželje. Svi su ostali zbog atmosfere. Jer ima nešto posebno kad lopta padne u snijeg umjesto u pijesak. Kad se poen slavi uz pogled koji se spušta prema Kvarneru. Kad ti prsti utrnu, ali oko srca je toplo.

Copacabana je možda simbol, ali Platak je dokaz da sport ne mora uvijek biti kulisa, da to ponekad mogu biti i ljudi. I da Primorsko-goranska županija ima ono što na svijetu zaista imaju rijetki. Davno je Milan Tumara, skijaški velikan ovoga kraja, tvrdio da je privilegija živjeti u Rijeci i u istom danu spojiti planinu i more. Planimor.

I da, Platak može puno više od onoga što on jest. Može biti pozornica, simbol, a možda i odgovor na pitanje ča će mi Copacabana…

Za one koji žele znati više: Pobjedu na turniru ostvarili su Krešimir Karaula, Marija Radišić, Mate Glaurdić i Julija Šaranja, okupljeni pod imenom Ledeni galebovi, koji su put Platka potegnuli iz Splita. Nije to baš preveliko iznenađenje, Karaula i Glaurdić prekaljeni su odbojkaški znalci. Drugo mjesto pripalo je rovinjskoj Đambalaji (Roko Poropat, Filip Kolombo, Massimo Lukić, Antonio Barić, Luka Pamić), a treće mjesto Teletabisima iz Zagreba (Luka Tomić, Bože i Ivan Galić, Frane Butorac, Andrija Mikić).

Istaknutu fotografiju snimio Kristian Sirotich