Šešokovi novi ratovi

U nastavku donosimo tekst koji je izvorno objavljen u slovenskom tjedniku Mladina, jednom od najutjecajnijih političkih i društvenih časopisa u regiji. Riječ je o članku koji tematizira planove preuzimanja riječkog brodogradilišta 3. maj i moguće usmjeravanje njegove proizvodnje prema vojnoj industriji.

Na internetskim stranicama časopisa dostupan je samo dio teksta, dok je cjelovita verzija članka dostupna pretplatnicima, odnosno uz plaćanje. Tekst prenosimo uz suglasnost, u informativne svrhe.

Vojna industrija danas se među dijelom poslovne elite doživljava kao „posao kao i svaki drugi“, i to u trenutku kada Europska unija ulaže goleme milijarde eura u jačanje obrambenog sektora, koji ponovno postaje jedna od najbrže rastućih gospodarskih grana. U tom kontekstu novi veliki posao očekuje i obitelj Šešok, čije se bogatstvo procjenjuje na 381 milijun eura, čime su četvrti na najnovijoj ljestvici najbogatijih Slovenaca. Njihov je plan preuzeti poznato riječko brodogradilište 3. maj i u njemu započeti proizvodnju vojnih brodova. U Rijeci, međutim, takvi poslovni planovi – koje je javnosti iznio Šešokov menadžer Roko Vuletić – ne nailaze na jednoglasno odobravanje.

Obitelj Šešok najavljuje da će preuzimanje 3. maja završiti do proljeća. Kupnju planiraju realizirati putem tvrtke Iskra Brodogradilište, koja je od 2019. već vlasnik brodogradilišta u Šibeniku, koje sami opisuju kao „vodeće brodograđevno postrojenje na istočnoj obali Jadrana“. Ponudu za riječko brodogradilište predali su u studenome prošle godine, a početna cijena navodno iznosi oko 6,7 milijuna eura.

Vlasnička i financijska struktura 3. maja izuzetno je složena. Brodogradilište je bilo u vlasništvu pulskog Uljanika u stečaju, a prošle je godine i samo završilo u stečaju. Djelatnosti, koncesije i većina zaposlenika (prema hrvatskim medijima oko 450 radnika) prešli su na kćerinsku tvrtku 3. maj 1905, koju je, konverzijom dugova u vlasnički udio, preuzela hrvatska država. Država sada želi prodati tvrtku, no proces je bio blokiran sporom između Vlade i stečajnog upravitelja odnosno vjerovnika stare tvrtke 3. maj. Nedavno je postignut dogovor o namirenju potraživanja, čime je otvoren put prodaji, a obitelj Šešok čeka još samo suglasnost hrvatske Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

„Iskra je u slučaju Šibenika pokazala da zna kvalitetno restrukturirati poslovanje i upravljati brodogradilištem. Svjesni smo da je 3. maj mnogo veći izazov, uzimajući u obzir loše stanje infrastrukture, potrebna ulaganja, visoke režijske i operativne troškove te manjak kvalitetnih dugoročnih ugovora“, izjavio je Roko Vuletić, predsjednik Uprave Iskre Brodogradilišta. Ističe da se europska brodograđevna industrija svela na tek četiri posto globalnog tržišta, ali vjeruje da u novim geopolitičkim okolnostima u Hrvatskoj može opstati barem jedno veliko brodogradilište. „Učinit ćemo sve da to bude 3. maj, koji iza sebe ima slavnu, 120 godina dugu povijest“, poručio je.

Prema Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, brodogradilište je 1892. osnovala njemačka tvrtka Howaldtswerke iz Kiela. Nakon povlačenja Nijemaca 1905. prelazi u vlasništvo mađarskih industrijalaca Danubiusa, kasnije pod imenom Ganz & co. Danubius. U tom razdoblju izgrađen je i tada jedan od najsuvremenijih ratnih brodova – Szent István, koji je 1918. potopljen talijanskim torpedom. Talijani su 1920. preuzeli brodogradilište i preimenovali ga u Cantieri Navali Quarnero. Nakon kapitulacije Italije 1943. dolazi pod njemačku kontrolu, a pri povlačenju 1945. potpuno je uništeno. Obnovljeno je 1948. pod današnjim imenom 3. maj, u spomen na oslobođenje Rijeke.

Nakon Drugog svjetskog rata brodogradilište se orijentiralo na gradnju tankera i velikih trgovačkih brodova, a 1987. zapošljavalo je više od 7.000 radnika. Danas, osamdesetak godina kasnije, pod novim vlasnicima moglo bi se vratiti vojnoj proizvodnji.

„Planiramo snažan prodor u segment vojne brodogradnje, u okviru planiranog jačanja obrambenih kapaciteta Europe – programa Rearm Europe vrijednog 800 milijardi eura“, najavio je Vuletić.

Rearm Europe, kasnije preimenovan u Readiness 2030, strateška je inicijativa koju je u ožujku prošle godine pokrenula predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen radi jačanja obrambenih kapaciteta EU-a. Predviđa mobilizaciju do 800 milijardi eura. Europska komisija je 15. siječnja ove godine odobrila 150 milijardi eura dugoročnih zajmova iz instrumenta SAFE za 18 država članica. Najveći iznos dobila je Poljska, 43,7 milijardi eura, dok je Hrvatskoj odobreno 1,7 milijardi. Slovenija nije među korisnicima, a tamošnje Ministarstvo financija ocijenilo je da takvi zajmovi nisu optimalni s aspekta strateških interesa i troškovne učinkovitosti.

Šešokovi već računaju na konkretne poslove, osobito za hrvatsku vojsku, s obzirom na to da natječaji predviđaju favoriziranje lokalne gradnje brodova. Vuletić spominje nabavu dviju višenamjenskih korveta s punim spektrom borbenih sposobnosti za Hrvatsku ratnu mornaricu. Vrijednost posla, uključujući naoružanje, raketno streljivo i višegodišnje održavanje, procjenjuje se između 600 milijuna i 1,2 milijarde eura.

Procijenjeno bogatstvo obitelji Šešok iznosi 381 milijun eura. Ključni poslovni potez bio je preuzimanje nekadašnjeg industrijskog giganta Iskre, koje je osmislio Dušan Šešok. Preuzimanje je financirano kreditima koji su kasnije vraćani iz sredstava prikupljenih prodajom imovine Iskre. Šešok je postupno otkupio udjele suvlasnika i učvrstio kontrolu nad tvrtkom. Javnost pamti i njegove kontroverzne izjave o radnicima, poput rečenice: „Neka rade za 400 eura bruto. Neka se dokazuju.“

U Rijeci plan o transformaciji 3. maja u dio vojne industrije izaziva podijeljene reakcije. Jedan od glasnijih kritičara je riječki redatelj Igor Bezinović, dobitnik nagrade za najbolji europski dokumentarni film za ostvarenje Fiume o morte!, koji tematizira talijanskog protofašista Gabrielea D’Annunzija. Bezinović je film označio kao antiratni, a prilikom primanja nagrade u Berlinu osvrnuo se na prosvjede protiv militarizacije u Njemačkoj, izrazivši nadu da će slični prosvjedi potaknuti i studente u Hrvatskoj i Rijeci.

Hoće li do toga doći, ostaje otvoreno pitanje. Početkom veljače u riječkoj dvorani Mladosti održani su koncerti kontroverznog Marka Perkovića Thompsona, a prvi je rasprodan u svega 27 minuta, što dio analitičara tumači kao znak drukčijeg društvenog raspoloženja.

Istaknuta fotografija: Marta Ožanić