Rođen na današnji dan 1919. godine u Rijeci, Ezio Loik zapamćen je kao jedan od najistaknutijih nogometaša s našeg područja.
Loik je u djetinjstvu nogomet najčešće igrao na Školjiću i na starom igralištu na Pioppima, gdje su djeca sa Školjića znali ići i na kupanje i na nogomet. Igrali su i na Campo Ballila – Campo Cellini, sadašnjem Omladinskim igralištu.
Sa 14 godina igrao je u riječkom klubu “Leonida”, a već nakon dvije sezone odigrao je utakmicu protiv US “Fiumane” (Unione Sportiva Fiumana) tako dobro da ga je odmah kupio jači riječki klub. U Fiumani započinje svoju karijeru, a na svoj rođendan 1938. debitira na utakmici “Liguria”–“Milano” (1:1), u dresu AC “Milana”. Nakon tri uspješne sezone prelazi u F.B.C. “Unione Venezia” gdje igra na mjestu lijevog veznog, a tu upoznaje i Valentina Mazzolu s kojim kasnije stvara nepobjedivi duo i s kojim “Venezia” dolazi na vrh Serie A. 1940.
Loik zajedno s Mazzolom postaje vođa najslavnijeg “Torina”. Za reprezentaciju Italije (1942–1949) odigrao je 9 utakmica te postigao 4 pogotka. Prvi je put nastupio protiv Hrvatske (4 : 0) 1942. u Genovi, a posljednji 1949. u Genovi protiv Portugala (4 : 1). Bio je izvrstan na sredini terena, a proslavio se i svojim odličnim rješenjima i majstorskim dodavanjima za Mazzolu.
Ezio Loik je tragično poginuo 4. svibnja 1949. godine u zrakoplovnoj nesreći, zajedno sa kompletnom momčadi Torina, kad se klub vraćao iz Lisabona.
